Kako se razvijaju homoseksualne sklonosti i jesu li genetski uvjetovane ili ne, znanost još nije točno utvrdila; jedino je ustanovljeno da se formiraju prije puberteta. Homoseksualci čine otprilike 10 posto sveukupne populacije i ako im pružimo ruku mira, neće nas pojesti…
Da. Ali kad dva tipa rade… znaš, ono… zar to nije neprirodno?!
Idemo redom.
1) Homoseksualnost nije ekskluzivno ljudska pojava: istospolno općenje zabilježeno je i u životinjskom svijetu kod dijela razvijenijih sisavaca, poput bonobo čimpanzi i nekih vrsti delfina. Ergo, ako je nalazimo u prirodi, to bi se moglo protumačiti kao da je homoseksualnost – prirodna stvar!
2) Čak i ako bismo se eventualno složili da je homoseksualnost neprirodna stvar… pa što? Civilizacija je u neprestanom bijegu od 'prirodnosti'. Namještaj, automobili, kompjutori, knjige, mobiteli, reality emisije – zar su to 'prirodne' stvari? U svakom slučaju, neprirodnost se ne može automatski označiti kao nešto 'loše'. Isto kao što se ni sve prirodno automatski ne može označiti kao 'dobro' (vidi: uragani, poplave, komarci…).
Kako pojedinac razvije homoseksualne sklonosti?
Prije tri-četiri mjeseca, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Otto Barić izjavio je za Jutarnji list: 'Danas je to otišlo daleko i pitanje je čemu vodi. Ako ima sve više i više takvih, kako uopće održati ovaj naš ionako siromašan natalitet? Razmislite o tome. Nisam ja protiv toga, ali imamo ih 200-300 tisuća, to je automatski milijun za godinu, dvije i nas nema.'
Tako misle i govore konzervativni ljudi, one koji zaziru od homoseksualaca ili u najmanju ruku nisu voljni tolerirati/prihvatiti njihov način života. Takvi sentimenti su bezveze, jer čak i ako bismo samo na trenutak prihvatili tvrdnju da je homoseksualnost bolest, onda definitivno NIJE zarazna bolest. Nitko ne postaje homoseksualac zato što je negdje pročitao ili vidio da je to cool! Homoseksualnost nije stvar izbora – to je integralan, nepobitan dio identiteta.
Kako se razvijaju homoseksualne sklonosti i jesu li genetski uvjetovane ili ne, znanost još nije točno utvrdila; jedino je ustanovljeno da se formiraju prije puberteta. Homoseksualci čine otprilike 10 posto sveukupne populacije i ako im pružimo ruku, oni se neće 'množiti' – nego jednostavno živjeti normalnim životom bez skrivanja i straha.
Kako možeš znati jesi li gay ili ne?
Naravno, najjednostavniji odgovor bio bi: ako te seksualno privlače osobe istog spola. Međutim, zbog pritiska okoline u praksi to nije tako jednostavno. Aktivistički gay pokreti i akcije dvadesetog stoljeća jesu pomakle stvari nabolje, no homofobija je preduboko ukorijenjena da bi se tek tako izbrisala. Državni zakoni odobravaju homoseksualnost, ali društvo u globalu baš i ne. Zbog straha od reakcije okoline mnogi homoseksualci u početku – podsvjesno ili ne – odbijaju priznati da su to što jesu.
No, stvar je postala kompliciranija zbog toga što se mnogima seksualnost ne može svesti na crno-bijele podjele. Tako postoje i biseksualci koje privlače oba spola. Za sva odstupanja od klasičnih kalupa heteroseksualnosti koristi se termin 'queer', koji pokriva homoseksualnost, lezbijstvo, biseksualnost, transseksualnost i transvestitizam.
Treba vremena da se otkrije kojoj tko grupi pripada i to se ne mora dogoditi odmah: nije rijetka pojava da homoseksualci prohodaju ili čak spavaju s nekoliko osoba suprotnog spola prije nego što utvrde da ih ipak privlači isti spol. Tinejdžerske godine turbulentno su doba i ukoliko još nisi siguran/a tko si i što si – nemoj se žuriti, daj si vremena. Neki to otkriju još u osnovnoj školi. Neki tek u dvadesetima. Svejedno! Glavno je da se, jednom kad budeš siguran/a, pomiriš s tim.
Problem je što će se okolina teško pomiriti s tim
Zato je najbolje, ukoliko si čvrsto siguran/a da si gay – da to za početak otkriješ samo najbližem prijatelju/ici za koje si iznimno uvjeren/a da će imati razumijevanja. Sva je prilika da roditelji neće imati puno razumijevanja – ili će ti probati utuviti u glavu da je to 'samo faza', ili će te poslati na nekakvo liječenje, ili će te u najgorem slučaju izbaciti iz kuće. U školi bi mogao/la dobiti batine ako se pročuje. Ovo nije Amerika, gdje skoro svaka veća škola ima neku unutarnju organizaciju za obranu prava homoseksualaca. Hrvatska je iznimno konzervativna zemlja i nema smisla pretvarati se da živimo u ultratolerantnoj sredini: ako se uistinu želiš boriti za svoja prava, aktivizam ostavi za zrelije godine. Dovoljno je indikativno što u Hrvatskoj nema nijedne javne osobe koja se otvoreno deklarirala kao gay. Čak se i Dorino Manzin odbija izjasniti o svojoj spolnoj orijentaciji – a obnaša funkciju predsjednika gay udruge Iskorak!
Dakle, homoseksualcima jedino preostaje živjeti dvostrukim životom i patiti poput životinja u kavezu?
To bi bilo sumornije viđenje situacije. No, isto tako se može reći da je život gaya sličan čarobnjačkom životu Harryja Pottera: 'obični' smrtnici nemaju pojma da čarobnjaci žive među njima i da su stvorili svoj skriveni svijet u kojem vrijede drugačija pravila. Homoseksualci imaju svoje klubove, svoje gradske lokacije za nalaženje, svoje kanale komunikacije… Tko je unutra, unutra je. Tko nije, može lako provesti cijeli život u blaženom neznanju.
