Vijesti i Aktivizam

Pomenućemo samo neke kao što je Nagrada za advokata godine (“Lawyer of the Year Award”), Nagrada za društveno koristan rad (“Community Service Award”) data od strane MCC-a (Metropolitan Community Church) u Torontu, Nagrada za liderstvo (the “Leadership Award”) Canadian AIDS Society-ja, itd. Da li biste bili ljubazni da se predstavite našim čitaocima?

D. Elliott: Ja sam partner u pravničkoj firmi Roy Elliott O’Connor LLP, u Torontu u Kanadi. Djetinjstvo sam proveo u rudarskom gradu Elliot Lake na sjeveru, gdje je otac radio kao policajac, a majka kao pomoćnik učitelja. Moje prve univerzitetske studije završio sam na Univerzitetu zapadnog Ontarija, gdje sam diplomirao istoriju. Zahvaljujući stipendiji Rotary kluba, proveo sam godinu dana studirajući istoriju u Belgiji na Univerzitetu u Liège-u. Po povratku u Kanadu, započeo sam studije prava i diplomirao na Univerzitetu u Torontu 1982. godine. Nakon obavezne godine pripravničkog rada, postao sam advokat i otvorio sopstvenu firmu. Sada sam sertifikovani stručnjak za građanske parnice.

Tokom godina, postao sam poznati parnični advokat u Kanadi, pogotovo u oblasti lezbijskih i gej prava, kao i prava osoba pogođenih HIV/AIDS-om. Takođe, predvodio sam i borbu za istopolne brakove.Prošle godine, premijer pokrajine Ontario uručio mi je nagradu za životno djelo od Toronto Pride-a, grupe koja organizuje našu godišnju paradu i festival. Kroz moj rad sa organizacijom ILGLaw (International Lesbian and Gay Law Association-Međunarodna pravna lezbijska i gej asocijacija), postao sam znan ljudima koji rade na ovom pitanju širom svijeta.

Vi ste takođe i dobitnik “SOGIC Hero Award-a”, nagrade Kanadske advokatske komore za 2005 godinu. Takođe ste i istaknuti advokat u oblasti gay prava u Kanadi. Koliko je težak Vaš posao? Da li biste za naše čitaoce dali neki primjer iz Vaše bogate profesionalne biografije?

D. Elliott: Prilično je zahtjevno biti parnični advokat. Raditi u oblasti lezbijskih i gej prava je još zahtjevnije. Često se događa da radite besplatno ili pak za veoma mali novac. Često nailazite na žestoko protivljenje ponekad čak i fizičke prijetnje. Slučajevi nisu samo vezani za sudove već i parlamente, medije i javnost. Mogu potrajati i nekoliko godina. Pri tome, u potpunosti ste svjesni da se zajednica oslanja na vas i vašu vještinu da osigurate njihova prava.

Imao sam sreću da budem dio mnogih važnih slučajeva. “Vriend” slučaj prinudio je provinciju Alberta da proširi antidiskriminacioni zakon na gej i biseksualne osobe. U parnici “M protiv H”, donešena je presuda po kojoj se opsežno pravno priznanje koje daje kanadski zakon de facto parovima suprotnih polova mora proširiti i na istopolne parove.

Bio sam uključen u dva slučaja koji su obuhvatili raznolika godišta. “Marc Hall” slučaj ticao se mladića, učenika katoličke škole, koji je ostvario pravo da povede muškog pratioca na matursko veče. S druge strane, George Hislop, kao starija osoba, ostvario je pravo na nasljednu penziju.

Jedna od najznačajniijih parnica vezana je za istopolne parove. Bio sam među vodećim advokatima u tom slučaju, prvom takve vrste na Apelacionom sudu Ontarija, za koji je konačno upućen i zahtjev za mišljenjem kanadskom Vrhovnom Sudu. Odluka koja je donešena bila je od fundamentalnog značaja za moju zemlju i njeni efekti su se osjetili širom svijeta.

Osnivač ste i predsjedavajući ILGLaw organizacije. Šta vas je motivisalo da pokrenete ovu akciju? Zbog čega je vaša organizacija važna? Koji su vaši glavni ciljevi?

D. Elliott: Međunarodna pravna lezbijska i gej asocijacija (International Lesbian and Gay Law Association-ILGLaw), sada poznata kao Međunarodna pravna lezbijska, gej, biseksualna, trans i interseksualna asocijacija, osnovana je nakon uspostavljanja mreže advokata koji su radili na lezbijskim i gej pitanjima u Kanadi pod imenom Komisija za seksualnu orijentaciju i rodni identitet (Sexual Orientation and Gender Identity Committee (SOGIC)) u okviru Kanadske advokatske komore. Počeo sam, takođe, da prisustvujem konferencijama Lavender Law-a u Sjedinjenim Državama i tako upoznao izraelskog profesora Aeyal Gross-a. Razgovarali smo o tome kako na međunarodnom nivou ne postoji ni forum ni mreža posvećena ovom pitanju, a nas je toliko mnogo koji se susrećemo sa istim izazovima. Profesor Robert Wintemute je nakon toga, 1999. godine, organizovao sjajnu međunarodnu konferenciju u Londonu, gdje su se okupili mnogi lideri našeg pokreta. Grupa sastavljena od nekolicine nas otišla je u pab Admiral Duncan, koji se u skorije vrijeme opet otvorio nakon bombaškog napada iz mržnje, i osnovali organizaciju.

Naši ciljevi podrazumijevaju promociju jednakosti za sve osobe bez obzira na njihovu seksualnu orjentaciju ili rodni identitet, kao i održavanje međunarodne mreže advokata zaduženih za lezbijska i gej pitanja preko obezbjeđivanja emocionalne i praktične podrške. Nastavili smo rad profesora Wintemute-a organizujući međunarodne konferencijie, od kojih ću izdvojiti najskorije održanu u Los Anđelesu ove godine. Naravno, naš angažman nije prestajao ni između konferencija kada smo se bavili i drugim projektima. Pomenuću simpozijum u Torontu na temu istopolnih brakova u Kanadi i Južnoj Africi. Takođe, pomenuo bih sopstveni angažman, gdje sam bio u ulozi stručnog svjedoka u slučajevima koji su se ticali brakova u Sjedinjenim Državama, uključujući i uspješni slučaj iz Kalifornije.

Zamolili bismo Vas da naše čitaoce uputite u razvoj LGBT pokreta na globalnom nivou. Koje su osnovne vrijednosti ovog pokreta?

D. Elliott: Međunarodni LGBT pokret počeo je u Njemačkoj sa prvim advokatom koji je radio na lezbijskim i gej pravima Karl-om Heinrich-om Ulrichs-om, koji je javno zastupao gej prava među njegovim kolegama advokatima 1867. godine. Njegov rani rad praćen je važnim aktivnostima berlinskog Naučno-humanitarnog komiteta (Wissenschaftlich-Humanitäres Komitee-Scientific-Humanitarian Committee) osnovanog 1897. godine od strane Dr. Magnus-a Hirschfeld-a. Pokret je zamalo ugušen od strane nacista, ali se povratio nakon Drugog svjetskog rata sa jakim organizacijama nastalim u Evropi i Sjevernoj Americi. Sada je rasprostranjen širom svijeta, mada Evropa i dalje ima vodeću ulogu.

Naš pokret je posvećen dostojanstvu svih osoba, eliminisanju svih zakona i društvenih praksi koje krše pravo pripadnika seksualnih manjina da vole osobu po svom izboru, implementaciji zakona koji štite seksualne manjine od diskriminacije kao i osiguravanju jednakog priznanja istopolnim vezama. Nadamo se ne samo promjeni zakona već i stavova. Takođe, svjesni smo da naša borba za jednakost nije izolovana već je unakrsna i da zauzvrat mi moramo osigurati da prava žena i ostalih grupa koje podliježu diskriminaciji takođe budu zaštićena.

Koliko je izražen politički angažman u organizacijama u okviru LGBT pokreta? Po Vašem mišljenju, koje su to uobičajene kritike na račun LGBT organizacija i da li biste o tome mogli nešto da kažete?

D. Elliott: Politički aktivizam je nužan element borbe za slobodu i jednakost seksualnih manjina zajedno sa pravnom i socijalnom komponentom. Političke aktivnosti našeg pokreta su izvršene i na nacionalnom i međunarodnom nivou.

Susrijećemo se sa određenim uobičajenim kritikama, iako one variraju od zemlje do zemlje i pojavljuju se s vremena na vrijeme. Čujemo da kvarimo omladinu, što predstavlja veoma opasnu zabunu i miješanje homoseksualnosti sa pedofilijom. Govori se, takođe, da smo protiv institucije porodice, što nije tačno- mi smo dio porodice i stvaramo iste. Ne oduzmimamo ništa tradicionalnim porodicama. U nekim zemljama, postoje tvrdnje da je homoseksualnost protivna nacionalnoj kulturi, što je smiješno-homoseksualci se nalaze svuda u svijetu, i sastavni su dio svake nacionalne kulture koliko i svaki drugi građanin. Povremeno se sugeriše da stojimo nasuprot Boga i religije. To takođe nije tačno, budući da su mnoge lezbijske i gej osobe vjernici kao i ja (ja sam Hrišćanin). Snažno vjerujem da je činjenica da neko vjeruje da je homoseksualnost grijeh ili ne u potpunosti nevažna u odnosu na pravo na jednak tretman pred zakonom. Na kraju, često se ponavlja da mi tražimo “specijalna prava”. To nije istina. Mi samo tražimo jednaka prava.

Da li je fer reći da postoje neke grupe u okviru Vašeg pokreta koje djeluju kao jak lobi na globalnom nivou? Koje mehanizme Vi koristite u svom radu?

D. Elliott: Borba za jednaka prava za seksualne manjine uvijek je predstavljala međunarodni pokret. Danas smo snažniji na međunarodnom nivou nego što smo ikada bili.

Naše aktivnosti na međunarodnoj razini dešavaju se u skladu sa pet osnovnih mehanizama. Postoje međunarodna tijela koja tretiraju pitanje ljudskih prava, a koja se bave problemima seksualnih manjina, uključujući Komisiju za ljudska prava pri Ujedinjenim Nacijama(United Nations Human Rights Commission), Evropski parlament (European Parliament) kao i Evropski sud za ljudska prava (European Court of Human Rights). Tu su organizacije koje su specijalizovane u unaprjeđenju prava seksualnih manjina na međunarodnom nivou, kao što su Međunarodna komisija za ljudska prava lezbijskih i gej osoba (International Gay and Lesbian Human Rights Commission) kao i Međunarodna lezbijska i gej asocijacija (International Lesbian and Gay Association-ILGA). Imamo organizacije koje se ljudskim pravima bave uopšteno, na internacionalnom nivou, a koje kao dio svoje misije imaju za zadatak zaštitu seksualnih manjina, a to su na primjer Human Rights Watch i Amnesty International. Neke vlade često lobiraju za naša prava, takođe na međunarodnoj razini, kao na primjer holandska, švedska i kanadska. Individualni aktivisti i advokati takođe imaju svoju ulogu i povezani su preko interneta i neformalnih mreža, ali i preko formalnih umrežavajućih organizacija kao što su ILGLaw i ARC International.

Homoseksualnost je tabu u Crnoj Gori. Da li možete podijeliti iskustvo iz perioda u kojem je u Kanadi takođe homoseksualnost bila tabu. Da li možete da kažete nešto više o tom periodu svog života?

D. Elliott: Neki ljudi misle da je Kanada uvijek bila neka vrsta raja za lezbejke i gej ljude. To je daleko od istine. Kada sam ja rođen, 1956. godine, homoseskualnost je bila krivični prekršaj i Kanada je aktivno radila na iskorjenjivanju homoseksualaca iz državne službe, jer se vjerovalo da su komunistički špijuni. Kanada je ovaj zakon opozvala tek 1969. godine, dok o antidiskriminacionom zakonu nije bilo ni riiječi.

Dok sam bio na univerzitetu, prošli smo kroz veoma težak period nakon što je ubijen jedan mladić i za njegovu smrt optužena moralna iskvarenost društva od strane religijskih fanatika. Kanada je iskusila nešto što sociolozi zovu “moralna panika”: policija je upadala gej novinske agencije i knjižare i masovna hapšenja su se dešavala u gej kupatilima. Gej osobe su od strane glavnog inspektora proglašene kao “primarni kriminalci”, i pro gej gradonačelnik Toronta poražen je od izrazito anti gej protivnika. Ubrzo nakon toga, kada se SIDA pojavila, diskriminicija je postala još gora. U Britanskoj Kolumbiji, viši vladin službenik sugerisao je da bi sve gej osobe u Vankuveru trebale biti smještene u geto i da bi svi oni za koje se sumnjalo da nose SIDU trebali biti poslati u ostrvsku koloniju gubavaca. Tokom naše prve parade ponosa u Torontu nismo imali oficijelno priznanje i nekoliko stotina ljudi marširalo je uz ljute povike sugrađana koji su nas posmatrali.

Bilo je potrebno mnogo godina edukacije i sudskih postupaka kako bi se prevazišlo nasljeđe mržnje. Danas, homofobija je od većina Kanađana posmatrana kao primitivan stav koji pripada nekom ranijem sramnom vremenu naše istorije. Parada ponosa u Torontu podržana je od strane vlade i naše političke partije kao i šef policije marširaju sa nama svake godine. To je najvažniji kulturni događaj koji okuplja preko million učesnika i doprinosi sa više miliona dolara od strane turista.

Kanada je trenutno jedna od vodećih zemalja na svijetu, simbol demokratijie, ekonomske stabilnosti, multikulturalnosti, vladavine prava, slobode i jednakosti za sve građane. Odigrali ste važnu ulogu u slučaju istopolnog braka u Ontariju. Kako biste opisali trenutnu poziciju LGBT osoba u Kanadi sa aspekta zakona?

D. Elliott: LGBT osobe u Kanadi imaju najsigurnija i najnaprednija zakonska prava na svijetu. Zajedno sa Južnom Afrikom, predstavljamo jedine dvije zemlje koje imaju istopolne brakove i ustavnu zaštitu protiv diskriminacije zbog seksualne orijentacije.

Društvena prihvaćenost rasla je sa pravnom zaštitom. S druge strane, ne mislim da homofobije nema u mojoj zemlji. Društvena netrpeljivost i dalje postoji u nekim dijelovima zemlje, pretežno ruralnim oblastima i među konzervativnim vjernicima. Takođe, škola ostaje okolina puna izazova za LGBT omladinu. I dalje imamo dovoljno pravnih pitanja sa kojima se suočavamo, ali i politički otpor prema punoj jednakosti. Na primjer, iako je jasno neustavan postupak, naš parlament skoro je odbio da promijeni zakon koji definiše različite godine pristanka (“age of consent”) za homoseksualni i heteroseksualni seksualni odnos.

Holandija je bila prva država na svijetu koja je legalizovala istopolne brakove 2001. godine. Koja je Vaše gledište po pitanju prava LGBT osoba u Evropi na globalnom nivou? Da li nam možete dati neke pozitivne i negativne primjere?

D. Elliott: Napravljen je jako veliki pomak u mnogim zemljama u vezi sa zakonskim promjenama, kao što je skoro priznanje istopolnih brakova od strane švedskog parlamenta. Druge promjene uvedene su preko nacionalnih sudova, što je slučaj sa istopolnim brakovima u Kanadi i Južnoj Africi.

Međunarodni sudovi su odigrali važnu ulogu u povećanju jednakosti. Njihov uticaj je potencijalno dalekosežan, uzimajući u obzir da su mnoge zemlje potpisnice instrumenata po kojima oni funkcionišu, uključujući Kanadu i Crnu Goru.

Prije nekog vremena, slučaj “Toonen” u Komisiji za ljudska prava pri Ujedinjenim Nacijiama (United Nations Human Rights Committee -UNHRC) ustanovio je da je diskriminacija zbog seksualne orijentacije zabranjena međunarodnim zakonom. Skoriji slučajevi “Young” i “X protiv Kolumbija” takođe u UNHRC-u jasno je ustanovila da države članice moraju osigurati priznanje istopolnih veza u oblastima kao što je na primjer pravo na penziju. U kontekstu Evropskog prava, ovi principi su prepoznati od strane Evropskog suda za ljudska prava (European Court of Human Rights) u slučajevima kao što su slučajevi “Norris”, “Dudgeon” i “Karner”.

Pravni izazovi koji su iziskivali pravno priznanje istopolnih brakova bili su uspješni na nekim nacionalnim sudovima. Sa druge strane, njihov domet nije bio veliki na međunarodnom nivou. Vrlo interesantna situacija se događa sa osobama koje stupe u istopolni brak u Kanadi da bi se vratile u svoju zemlju i tražile priznanje od njihovih nacionalnih sudova. Imali smo uspjeha u takvim slučajevima, posebno u Izraelu.

Možemo slobodno reći da međunarodne pravne norme zahtijevaju donošenje antidiskriminacionih mjera kako bi se seksualne manjine zaštitile od diskriminacije. Takođe, potrebno je da te države ozakone propise koji pružaju neku vrstu priznanja istopolnih veza u oblastima kao što je penzija. Postoji, takođe, i određena doza fleksibilnosti po pitanju toga koju formu priznanje istopolnih veza može uzeti, a da ne mora biti brak. Trend na međunarodnom nivou, posebno u evro-atlantskom kontekstu, ide ka priznanju istopolnih brakova.

Očekujem da će većina, ako ne sve, zemlje u Evropi, Sjevernoj i Južnoj Americi, sa izuzetkom Vatikana, dostići ovu tačku u naredne dvije decenije.

U skorijem periodu bili ste lider tima advokata iz cijele Kanade koji je pobijedio u multimilionskom slučaju pred Vrhovnim sudom ove zemlje, a koji se odnosio na zaštitu prava LGBT osoba. Ovo je slučaj “Hislop protiv Kanade” (“Hislop v. Canada”-2007). Neki posmatraju ovaj proces kao istorijski sa nevjerovatnim doprinosom pravima za LGBT osobe. Recite nam nešto više o ovom slučaju: do koje ste mjere bili zadovoljni sa presudom i koliko je realno nazvati je istorijskom?

D. Elliott: George Hislop predstavlja heroja gej prava u Kanadi, pravog pionira. Mi imamo državnu penziju za sve Kanađane koji rade, a koja se zove kanadski penzioni plan (Canada Pension Plan), za koju je stalni partner gospodina Hislop-a uplaćivao premije u istom iznosu kao i svi heteroseksualni ljudi. Kada je njegov partner preminuo gdin-u Hislopu je uskraćena nasljedna penzija, jer on nije žena.

Unaprijedili smo ovaj slučaj u parnicu po kojoj jedna čitava grupa podiže tužbu zbog diskriminacije, što je značilo da se slučaj nije ticao samo gdin-a Hislopa već i svih drugih ljudi koji su u sličnoj situaciji u Kanadi. Borba je došla i pred Vrhovi sud, gdje smo iznijeli pobjedu. Ukupna vrijednost penzija koje će sada biti isplaćene iznosi oko 50 miliona dolara što je čini najvećom finansijskom presudom donešenom u korist gej i lezbijskih osoba na svijetu. Na osnovu toga, vjerujem da je dolično opisati je kao istorijsku.

Crna Gora i zemlje zapadnog Balkana nalaze se na sigurnom putu evro-atlantskih integracija. Koje je Vaše mišljenje po pitanju izgleda, sa aspekta prava LGBT osoba? Šta biste preporučili našoj vladi i našim pravnim ekspertima?

D. Elliott: Razvoj i implementacija nedvosmislenih rješenja u oblasti ljudskih prava u Crnoj Gori moraju biti dio njenih evro-atlantskih integracija.

Crna Gora je već i to u davnoj prošlosti poduzela veoma važan korak u dobrovoljnom opozivanju zakona o sodomiji. To je suprotno od slučaja Rumunije, koja je isto učinila tek nakon pritiska međunarodne zajednice i nekih američkih zemalja poput Teksasa, gdje su takvi zakoni oboreni od strane sudova. Sa druge strane i moram reći na žalost Crna Gora još uvijek nije implementirala dodatne zaštite koje se uobičajeno mogu naći u ostalim dijelovima Evrope i Sjeverne Amerike, uključujući i Srbiju. Poboljšanje zaštite prava seksualnih manjina biće obavezan i neminovan dio evolucije na putu ka evro- atlantskim integracijama.

Štaviše, postoje određene pravne norme, koje se podrazumijevaju sporazumima čija je Crna Gora potpisnica. Ove norme još uvije ne idu tako daleko da priznaju istopolne brakove. Sa druge strane, jasno je da one zahtijevaju barem neku vrstu antidiskriminacione zaštite za seksualne manjine kao i određenu formu pravnog priznanja istopolnih veza u oblastima kao što je penzija. Dok brzina kojom će se promjene dešavati i precizna rješenja ostaju na Crnoj Gori da definiše, ove izmjene su neophodne i nezaobilazne. Jasno je da društva koja prihvate ovakve mjere stvaraju povoljne uslove za društvenu harmoniju i ekonomski razvoj. Ukoliko vlada ne preduzme korake, moguće je da će biti slučajeva koji će se iznijeti pred međunarodnim tribunalima, a koji će zahtijevati da Crna Gora preduzme mjere kako bi se osiguralo poklapanje sa međunarodnim pravom.

Da li radite sa nekom organizacijom ili akademskom institucijom u Crnoj Gori? Da li planirate da posjetite Crnu Goru?

D. Elliott: Da, radim sa crnogorskom ispostavom Njemačke akademske Službe za Razmjenu (DAAD) Alumni Klub Crna Gora (German Academic Exchange Service (DAAD) Alumni Club Montenegro). Imao sam sreću da učestvujem na mnogim pravnim simpozijumima i konferencijama tokom godina, doduše nijednom u vašoj državi. Čuo sam da je Crna Gora veoma lijepa zemlja i jedva čekam da je posjetim.

Tekst priredili: www.montenegro-gay.me

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 2938
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 2435
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 2773
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 7375
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 5126
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 5057
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 2035
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 2779
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 2674
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 6783
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 3607
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 4444
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Lezvezarije Gilde M.

 

Izložba Tine Antolić

Pogled s BaLConn-a