BIH

Otkako je u februaru regstrirano Udruženje Q, kao prva organizacija za promicanje i zaštitu kulture, identiteta i ljudskih prava queer osoba, pripadnici seksualnih i rodnih manjina počeli su izlaziti iz virtuelnog svijeta. Kroz razgovore s članovima ovog udruženja otkrivamo kako, s kim i gdje žive izopćeni zbog ljubavi.

Tiho i Tanja su jedna te ista osoba. Tihu ipak mnogi dobro poznaju, viđaju ga tokom dana, na poslu, u kafeu, na ulici. Trebale su proći 34 godine pa da po prvi put na javnom mjestu neko upozna i Tanju. Desilo se to nedavno, na prvom velikom sastanku pripadnika bosanskohercegovačke gay zajednice u Sarajevu.

Tiho alias Tanja nije mogao ni zamisliti da u BiH postoji bilo kakva organizacija koja okuplja ljude različitih seksualnih orijentacija i rodnih identiteta. A onda, u trenutku kada je izgubio "i posljednju nadu da će ikada sresti ljude poput sebe", nazvali su ga iz Udruženja Q i pozvali da im se pridruži.

Tačka zajedništva

"Otišao sam sa jednom velikom rezervom i drhtavicom. Bez obzira na sve, i ja sam imao velike predrasude o tome šta bi to moglo biti, da je to neki kurvaluk, kao što svi pričaju, i da se svi bacaju jedni na druge. Međutim, bio sam oduševljen kada sam vidio da su to sasvim normalni ljudi, štaviše - divni ljudi. Toliko da sam se posljednje veče, po prvi put na javnom mjestu, obukao kao žena. U povratku sam preplakao cijeli put, jer nisam mogao vjerovati da me je neko prihvatio onakvog kakav jesam", priča Tiho. I nije bio jedini.

Po prvi put, otkako je u februaru registrirano Udruženje Q, kao prva organizacija za promicanje i zaštitu kulture, identiteta i ljudskih prava queer osoba, gay zajednica je počela izlaziti iz virtuelnog svijeta. Iako ekspanziji interneta duguju slobodu da budu ono što su danas, mnogi su jedva čekali da skrivanje po chat sobama zamijene stvarnim okupljanjima.

"Prvenstveni cilj organizacije je da se kroz druženje na neki način ljudi osnažuju, znači da mogu da kristališu i prepoznaju svoj identitet. Ne radi se o segregaciji, već o zbližavanju koje im može pomoći da se osjećaju sigurnije, u jednom povoljnijem ambijentu", kaže Svetlana Đurković, koju smatraju osovinom prvog ozbiljnog umrežavanja queer zajednice u BiH. Ona je ujedno i među rijetkima spremnim na izlazak u javnost, a njen angažman za mnoge predstavlja revolucionarni korak putem kojeg i gay scena polako dobija svoj zvanični prostor.

Komentari poput jednog na Sarajevo-X forumu - "sreća vaša pa nemate još adrese, a teško vam se kad je budete imali" - nisu spriječili Udruženje Q da i dalje traži prostor za svoje kancelarije. Do tada, ljudi koji se počinju okupljati oko udruženja trude se da se sreću na bilo koji način. Tako su nam se, kada je ekipa našeg magazina pošla u Trebinje da upozna Tihu alias Tanju, pridružile i dvije djevojke - lezbijke. Tihu poznaju manje od mjesec dana ali nisu željele da propuste rijetku priliku da provedu malo vremena zajedno.

Spoznati se

"Kada sam upoznala sve ove ljude, u meni je došlo do određene spoznaje. Ne o tome ko sam i šta sam, već o tome što sam shvatila da to baš i nije tako strašno. Zapravo, dobiješ nekakav čudan osjećaj da nisi sam. Moram priznati da mi mnogo pomaže druženje sa svim ovim ljudima. U biti, svi moji prijatelji znaju šta sam, ali mnogo je drugačije kad ja dođem, recimo, Svetlani i kažem: 'Slušaj imam novu šemu, djevojka je super...', nego kad dođem svojoj prijateljici koja je straight i koja me isto pita da li ima šema i ja kažem: 'Ima' - i stanem. Ja znam da će to ona razumjeti, ali ne osjećam se uvijek prijatno da joj sve ispričam, pogotovo ne u seksualnom smislu. Dakle, mnogo je opuštenije, otvorenije, ljudi te prihvataju u toj zajednici. Jako brzo na taj način stičemo povjerenje sami u sebe, u to ko smo i šta smo", kaže dvadesetdevetogodišnja Maja, dok joj prijateljica Amra sa smijehom dobacuje: "Ti ćeš još malo pa postat' profesionalna lezbijka!"

Njih dvije su provele šest i po mjeseci zajedno i, iako danas svaka ima svoju "šemu", ostale su jako bliske. Upoznale su se po tzv. gay-daru. "Straight osobe se obično čudno osjećaju među nama, neugodno im je, mnogi prihvataju ali 'dok mene ne diraš'. Oni ne shvataju da to kod nas ide malo drugačije, nikad nećeš startat' nekoga za koga nisi 90 posto siguran da je to što jeste, i zato se i većina naših poznanstava odvija preko neta", kaže Amra, koja je prije svog prvog kontakta sa ženom provela sedam godina s jednim momkom.

Ni danas ne želi da se deklarira isključivo niti kao bi niti kao lezbijka. Za razliku od Maje.

"Ja sam prije toga bila u vezi s jednom djevojkom tokom pet godina, ali to je bilo pet godina istraživanja, ljubavi i malo navike. Jedan moj prijatelj je rekao: 'Biti gay, to je samo prijelazna faza'; i tačno - ja sam imala uvijek veze i sa muškarcima i sa ženama. Možda je i jedina razlika između lezbijskih i heteroseksualnih veza ta što su kod žena emocije puno jače, ima jako mnogo prijateljstva. Naravno, tu je bitna i seksualnost. Međutim, žene su me uvijek više privlačile i, nakon nekog vremena, ispostavilo se da to za mene zaista nije furka niti eksperimentisanje. Danas je jasno: volim žene!", kaže Maja uz smijeh.

Princeza na bijelom konju

Tiho alias Tanja stajao je ispred nas. Dok su ga dvije djevojke radosno grlile, a mi odmjeravali njegova puna dva metra visine, s vrata nas je u kuću pozivala lijepa mladolika žena. Bila je to Tihina supruga.
" Odmah sam se zaljubila do daske, jer je bio drugačiji od svih drugih momaka, nenormalno osjećajan, nježan - ma, ono, pojam princa na bijelom konju", priča Slavica, dok je Tiho u šali ispravlja: "Princeza."

"I tako smo odlučili da živimo zajedno. Mjesec dana nakon toga, jedno veče ti ja ležim u krevetu, kad odjednom Tiho ulazi u satenskoj spavaćici. Šok! Ja kontam: Draga Slavice, ovo je neki luđak. S kim si se ti spanđala?! Džek Trbosjek, kontam, sad će s nožem na mene, sasjeći me u konzervu i - hop, na evropsko tržište. I tako ležim ukočena, a onda je on prišao, počeo da priča... Meni je u tom trenutku samo bilo bitno da ostanem živa, pa nek' on priča šta hoće. A, bogme, napriča se čudnih stvari", prisjeća se u smijehu Slavica i nastavlja: "Znala sam već za gayeve i lezbijke, i bilo me je briga, nek' radi ko šta hoće dok se mene ne tiče. Al' ovo se mene ticalo! Prvo kontam: bolestan je; nema veze, odvest ćemo ga kod doktora, izliječit ću ga, jer sve drugo je savršeno, divno mi je s njim; moramo ga srediti. Prije toga nikada nisam čula za to, a i ono što sam vidjela na TV-u bilo je zajebancija. I sad imaš nekog pred sobom ko želi da je žensko. Zamisli gluposti: ja cijeli život željela da sam muško, a on hoće da je žensko - gdje to ima?! Još on grmalj kakav je!", priča Slavica, dok je Tiho s ljubavlju posmatra.

Radi nje, odlučio je da zapusti ono što je godinama priželjkivao - promjenu spola. Međutim, sa ili bez operacije, Tiho se jednim dijelom uvijek osjećao kao žensko.
" Jpš od nekih mojih prvih sjećanja, privlačilo me žensko društvo, ženski način života. Nakon što sam primijetio da je to sramota, na šta su uticali i moji roditelji, povukao sam se u sebe i koristio bih neke momente samoće da se tako oblačim. Sve je počelo od igre, kad bih od majke, recimo, posudio neki veš. Nastojeći da dokučim razloge svog ponašanja, pokušao sam da zapustim ta svoja osjećanja, misleći da će proći. Međutim, osjetio sam prazninu. ono što mi je najteže palo bilo je to što nisam imao nikakvog kontakta s ljudima poput mene, i to mi je ulijevalo jak osjećaj samoće. Vrlo teško sam dolazio do bilo kakvih saznanja o svemu tome; mogu reći da sam u 25 godina našao možda neka tri teksta o transseksualcima koja vrijede pažnje a da nisu rezultat nerazumijevanja. U međuvremenu, upoznao sam jednu djevojku, prvu koja me je prihvatila takvog kakav sam, i tada sam već razlučio da ne želim biti s muškarcima", kaže Tiho.

Njegovi roditelji nikada nisu saznali da je transseksualac. Međutim, otac nikada nije mogao razumjeti pojedina Tihina ponašanja, poput onog kad ga je slučajno zatekao kako pravi pitu za stolom: "Buljio je u mene nekoliko minuta, a potom je rekao. 'Sine, šta se dešava s tobom? De, sjedi malo da porazgovaramo.'"