Hrvatska

ljubomir mateljan"Splitski Rišpet”, nova je udruga koja će promicati prava LGBT populacije, a vodit će i koordinirati ovgodišnji splitski “Gay pride”.

Ljubomir Mateljan, dizajner vizualnih komunikacija, odlučio je probiti led i uz pomoć prijatelja, kolega ujedniti i potaknuti splitske homoseksualce, lezbijke, biseksualce, transrodne osobe... Mateljan je pomirljiv, na napade pojedinaca iz crkve na zdravstveni odgoj samo kaže: “Živimo u državi sekularnih načela i Ustava. Crkva nije u domeni našeg interesa i djelovanja, pa dalje ne bih komentirao”.

Zbog čega ste se odlučili na osnivanje udruge?

- Osobno sam čitav život izložen diskriminaciji na osnovi vlastite seksualnosti i to je dodatno osnažilo moj karakter, u onom smislu da sam izrazito osjetljiv na predrasude i diskriminaciju, pa su me događaji s prvog splitskog “Pridea”, blago rečeno, zgrozili i moja sljedeća reakcija bila je - pored ovoga ne mogu prijeći, osjećao bih se loše kad ne bih aktivno sudjelovao, mijenjajući svoju okolinu na bolje.
Je li vas strah reakcija, budući da ćete vi biti “istureno” lice?

- Bio bih nespretan kad bih očekivao da javno zagovaranje ovakvih osjetljivih tema ne podrazumijeva određene rizike. No, taj rizik je nešto što svaka osoba koja dovoljno čvrsto stoji iza vlastitih uvjerenja nužno mora prihvatiti, a pogotovo kad je u pitanju narušavanje građanskih sloboda. Impuls koji osjećam svim svojim bićem ne dopušta mi nereagirati, pa je strah nadvladan snažnom i aktivnom željom da se to ispravi. Osobno mislim, bio bih kukavica kada bih pred ovoliko bitnim pitanjima zatvarao oči.

Je li Split homofoban grad, kako ga opisuju u nekim drugim sredinama?

- Split je grad kvalitetnih ljudi. U svakoj sredini postoje krajnosti, pa tako i oni koji u svojem vokabularu imaju govor mržnje, pa i oni čiji je raspon djelovanja sažet u agresiji. To se nužno mora mijenjati.

Je li osobi koja se deklarira kao gay teško živjeti u Splitu?

- Izrazito je teško živjeti u sredini koja je, barem na vidljivoj razini, agresivno usmjerena prema različitosti koja je dio njihova identiteta. Na drugoj strani, osobe koje su unutar sebe smogle dovoljno snage javno se izjasniti po pitanju svoje seksualnosti možemo nazvati samo hrabrima. Nažalost, postoji ogroman broj ljudi koji to nisu u stanju učiniti, zbog straha od diskriminacije. Također, žalosno je da su neki mladi ljudi u strahu od toga da ih odbace njihovi najbliži.

Prošle godine u povorci je bila i jedna žena koja je godinu prije prosvjedovala na rivi, a onda je otkrila da joj je sin sportaš - gay, pa je na neki način zatražila “iskupljenje” i prosvjedovala zajedno s LGBT populacijom, izrazila je žaljenje i sram što je sina osuđivala.

- Nažalost, takvih slučajeva nerazumijevanja unutar obitelji ima puno. Dotična gospođa pokazala je iznimnu hrabrost otvoreno govoreći o ovakvom činu. Drago nam je što je to danas jedna sretna, a ne razdvojena, obitelj.
Popravlja li se onda situacija u našem gradu ili...?

- Da, pogotovo nakon nekontroliranog nasilja i govora mržnje koje se dogodilo 2011. godine. Na prethodnom Split prideu razgovarao sam, naprimjer, s gospođama koje su odlučile biti dio povorke, a kao razlog su navele da “Ono što se događalo na prvom “Prideu” nije moj grad. To nije sredina u kojoj sam ja odrasla i ne bih voljela da se netko tako odnosi prema mojoj djeci. Plače mi se kad vidim koliko nasilja se dogodilo i koliko mržnje izreklo.”. To ukazuje da se javno mnijenje, polagano, ali sigurno, mijenja. Na to smo ponosni i to je smisao “Pridea”.

HDZ-ov gradonačelnički kandidat Vjekoslav Ivanišević pokazao je pomirljivo lice navodeći da “svaka različitost ima pravo na javno okupljanje i pravo na slobodu”.

- Drago nam je da sadašnji kandidati za gradonačelnike shvaćaju kako “biti gradonačelnik Splita” znači omogućiti pravo na različitost.

Udžbenici vjeronauka koji se nalaze u školama, dakle javnom prostoru, diskriminiraju LGBT zajednicu, ali sporne sadržaje autori udžbenika ne žele povući, iako se takvi sadržaji kose sa Zakonima, deklaracijama i drugim aktima...

- Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ima pravo i obvezu školske programe koncipirati na način da se sadržaji udžbenika ne kose s hrvatskim Ustavom. Što o tome Crkva ima reći, irelevantno je.