U “Jutarnjem listu” od 24. listopada 2004. godine objavljen je članak Darka Pavičića pod naslovom “Preljub je veći grijeh od homoseksualnosti”. U članku se daje prostor predstavnicima crkve i kršćanske filozofije; Don Živku Kustiću, dr. Adalbertu Rebiću, O. Bono Zvonimiru Šagi i Don Anđelku Kačunku, da iznesu popis suvremenih grijeha. Na listi od deset grijeha, čak dva se odnose na istospolnu seksualnu orijentaciju (!): istospolne zajednice i homoseksualizam. Vidimo direktno vrijeđanje i diskriminaciju, širenje neistina, te podržavanje postojećih predrasuda i mržnje prema LGBT osobama, u činjenici da se homoseksualnost stavlja u isti kontekst s nacizmom ili terorizmom.
Kako da itko ozbiljno shvati autoritet Crkve na religiozno-duhovnom području, ako ona, u kontradikciji sa samom sobom i vrijednostima koje želi promicati, diskreditira skupinu ljudi, na osnovi ničega, osim izbora ljudi koje vole? Ova neupućenost Crkve možda i nije toliko opasna, koliko činjenica da će, u tami ispovjedaonice, kršćanin/ka homoseksualac ili lezbijka, dobiti popis grijeha, gdje će sebe naći uz nacistu ili teroristu.
Crkvi je jako teško priznati da griješi, upravo zato što si tako gorljivo prisvaja uvjerenje da je nepogrešiva i ima uvid u apsolutnu istinu. Međutim, postoji ipak nada da će uvidjeti svoju neupućenost, kao što su jednom već i uvidjeli da se Sunce ne okreće oko Zemlje i da Zemlja nije ravna. Eto, posljednjih desetljeća pomalo uviđaju da su žene jednakovrijedne kao i muškarci i da nisu „niža bića“.
Za početak, Crkva može pripaziti na terminologiju. Riječ homoseksualizam, na kojoj Don Kustić inzistira (gotovo koliko i na masturbaciji), je pogrešan termin. Ispravan termin je istospolna seksualna orijentacija ili homoseksualnost.
Zanimljiva je i tvrdnja Živka Kustića „…no kršćani ipak drže grijehom zadovoljavanje osobom istog spola.“. Međuljudski ljubavni odnosi u svojoj sveukupnosti, kako homoseksualni tako i heteroseksualni, gledaju se isključivo kao zadovoljavanje (heteroseksualni odnos bio bi zadovoljavanje osobom suprotnog spola). Zar Crkva gleda na ljubavni čin između dvije osobe, kao na iskorištavanje druge osobe u svrhu (isključivo) vlastitog zadovoljstva? Naročito ako usput zagovara seksualni čin između osoba suprotnog spola kao osnovu za sklapanje braka.
Za odnos dvije osobe istog spola, Kustić kaže: „To zapravo nije spolni odnos, nego uzajamna masturbacija, pa istospolci ne mogu sklopiti brak, jer brak nije ustanova za uzajamno masturbiranje…“. Masturbacija i spolni odnos između dvije osobe, sasvim su različite stvari, koje Kustić ne razlikuje, da li zbog svoje nekompetenosti ili neznanja.
Slijedi tvrdnja dr. Adalberta Redića: „…Novi je grijeh nepoštivanje obitelji, braka, muškarca kao muškarca i žene kao žene. Neki muškarci bi htjeli biti žene, a neke žene bi htjele biti muškarci. Rađa se novi grijeh – homoseksualnost i lezbijstvo kao sasvim normalna stvar. Javno se ti nenormalni udružuju i traže od društva sva prava za sebe kao da je to sasvim normalna ljudska pojava. ...“. Niti dr. Adalbert Rebić ne pokazuje veću upoznatost s temama o kojima govori. Prozivajući nenormalnima cjelokupnu LGBT zajednicu čiji su pripadnici između ostalog i vjernici, ide protiv znanstvenih saznanja, ali i protiv vjerovanja koje čini samu osnovu kršćanstva, a odnosi se na ljubav prema bližnjem.
Ne postoje dvije jednake osobe, raznolikost je ono što održava život. Ne postoji biološka i društvena definicija žene niti muškarca, a u kojoj bi se prepoznala svaka osoba osoba koja sebe smatra ženom odnosno muškarcem. Ne postoji jedna, jedinstvena seksualna orijentacija, već tri (biseksualna homoseksualna i heteroseksualna). Naša biološka različitost uvjetuje i našu društvenu različitost, te ne smije biti uzrokom pravne nejednakosti i/ili zagovaranja mržnje prema drugima.
Iako Biblija upozorava na grijeh oholosti, sami su teolozi koji su raspravljali u ovom članku, u njenom krilu. Oholo je dati sebi (ili nekima) jedno pravo, a uskratiti ga drugima, na osnovu ničega, osim, neupućenosti.
Na listi suvremenih grijeha nalaze se redom terorizam, nacizam, korupcija, istospolne zajednice, preljub, homoseksualizam, voajerizam, pravna nesigurnost, iskorištavanje čovjeka za potrebe kapitala, jedi, pij i troši. Lista sadrži grijehe koji drugima nanose zlo ili povredu; osim dva grijeha: homoseksualnost i istospolne zajednice. Štoviše, u njihovoj je podlozi uzajemna ljubav i podržavanje. Koje to zlo drugima nanose LGBT osobe?
Nacizam je proganjao LGBT osobe. Mnogo je osoba ubijeno u nacističkim logorima, samo zato jer pripadaju jednoj od LGBT manjina, jer su lezbijke, gej muškarci, biseksualne i/ili transrodne osobe. Nažalost, to nije nešto što se više ne događa, ono traje i danas. Nad LGBT osobama vrši se svakodnevno verbalno i fizičko nasilje, koje često završava smrću. Crkva će sigurno osuditi nasilje, ali bi trebala razmisliti koliko ga, ovakvim javnim govorom, i sama podržava.
Objavljeno u Jutarnjem listu, 28. oktobra 2004.