Maloletna J. N. (16 godina) pre nekoliko meseci priznala je svojim roditeljima i široj okolini da je lezbijka. Pošto njena majka nije mogla to da prihvati, odlucila je da je napusti i pocetkom novembra je dva dana boravila u Beogradu, gde je prenocila kod sestre, a o tome je obavestila majku.
Roditelji su prijavili policiji njen nestanak, a nakon povratka kući dobila je poziv za informativni razgovor u policiji iz kancelarije za maloletne delinkvente i narkomaniju. Po njenom opisu, posle ljubaznog razgovora, na pominjanje njene seksualne orijentacije inspektori su joj dali do znanja svoj krajnje homofobičan stav vređajući je sve vreme.
Pošto se nije pobunila na te provokacije, jedan od inspektora ju je udario drškom od stolice, od čega su joj ostale masnice na rukama. Zatim su je uhvatili za vrat i ostala bez vazduha. U toku razgovora su joj rekli:
"A, pa možeš da se braniš. Zovi Natašu Kandić da te brani, slobodno. Ali imamo mi drugove svuda po Srbiji, sačekaćemo te mi i ućutkati. Umeli smo s vama u Miloševićevo doba. Zna policija s narodom, ne brini!
A ti se slobodno žali ako hoćeš, mada takvi ne prolaze baš najbolje, znaš?", a čulo se i:
"Mene za tebe boli ku*ac. Ali ti kažem, nemoj se zajebav*ti po gradu, najeb**eš."
Nakon razgovora su pozvali oca, koji nije ništa hteo da kaže, a to nije učinila ni majka, osim što je saopštila ideju da je pošalje u popravni dom "da bi je izlečili od lezbijstva". O slučaju su redakciju "Dečka" obavestili njeni drugari koji su joj pomogli - nakon majčine odluke da je preseli u dnevnu sobu da bi videli šta rade i strogo vodili računa o njenim postupcima - održava i dalje kontakte sa osobama mimo škole.
Nakon toga je poslala u mejlu opis slučaja, koji je dozvolila da se prosledi nadležnim institucijama. O ovom slučaju obavešteno je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, Ministarstvo za socijalna pitanja i Savezno ministarstvo za ljudska i manjinska prava. MUP Srbije je u odgovoru poslatom istog dana obavestio redakciju "Dečka" da je slucaj prosleđen generalnom inspektoru ministarstva.
J. N. je uspela da se iskrade nocu iz stana 15. decembra da bi u emisiji "Gejming" na radiju Beograd 202 ponovila svoju priču preko mobilnog telefona. Veliki broj SMS poruka slušalaca pokazao je da njen slučaj nije jedinstven, mada su najveći broj maloletnih osoba koje su svoju seksualnu orijentaciju priznale tukli roditelji, a jedna devojka je napisala da ima 17 godina i da je "istu stvar doživela pre dva dana".
"Trenutno sam zaključana u sobu posle batina koje sam dobila od oca i brata. Čak mi ne daju hranu. Pomozite!"
Pored policijske torture kroz koju je prošla maloletna J. N., postavlja se pitanje kakvu budućnost imaju maloletne osobe nakon takvih događaja i, ukoliko ih roditelji ili staratelji ne podrže, ili u najgorem slučaju izbace iz svog doma, ko će se brinuti o njima, mada u boljoj poziciji nisu ni oni koji su već punoletni, a nisu finansijski samostalni.
Roditelji su prijavili policiji njen nestanak, a nakon povratka kući dobila je poziv za informativni razgovor u policiji iz kancelarije za maloletne delinkvente i narkomaniju. Po njenom opisu, posle ljubaznog razgovora, na pominjanje njene seksualne orijentacije inspektori su joj dali do znanja svoj krajnje homofobičan stav vređajući je sve vreme.
Pošto se nije pobunila na te provokacije, jedan od inspektora ju je udario drškom od stolice, od čega su joj ostale masnice na rukama. Zatim su je uhvatili za vrat i ostala bez vazduha. U toku razgovora su joj rekli:
"A, pa možeš da se braniš. Zovi Natašu Kandić da te brani, slobodno. Ali imamo mi drugove svuda po Srbiji, sačekaćemo te mi i ućutkati. Umeli smo s vama u Miloševićevo doba. Zna policija s narodom, ne brini!
A ti se slobodno žali ako hoćeš, mada takvi ne prolaze baš najbolje, znaš?", a čulo se i:
"Mene za tebe boli ku*ac. Ali ti kažem, nemoj se zajebav*ti po gradu, najeb**eš."
Nakon razgovora su pozvali oca, koji nije ništa hteo da kaže, a to nije učinila ni majka, osim što je saopštila ideju da je pošalje u popravni dom "da bi je izlečili od lezbijstva". O slučaju su redakciju "Dečka" obavestili njeni drugari koji su joj pomogli - nakon majčine odluke da je preseli u dnevnu sobu da bi videli šta rade i strogo vodili računa o njenim postupcima - održava i dalje kontakte sa osobama mimo škole.
Nakon toga je poslala u mejlu opis slučaja, koji je dozvolila da se prosledi nadležnim institucijama. O ovom slučaju obavešteno je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, Ministarstvo za socijalna pitanja i Savezno ministarstvo za ljudska i manjinska prava. MUP Srbije je u odgovoru poslatom istog dana obavestio redakciju "Dečka" da je slucaj prosleđen generalnom inspektoru ministarstva.
J. N. je uspela da se iskrade nocu iz stana 15. decembra da bi u emisiji "Gejming" na radiju Beograd 202 ponovila svoju priču preko mobilnog telefona. Veliki broj SMS poruka slušalaca pokazao je da njen slučaj nije jedinstven, mada su najveći broj maloletnih osoba koje su svoju seksualnu orijentaciju priznale tukli roditelji, a jedna devojka je napisala da ima 17 godina i da je "istu stvar doživela pre dva dana".
"Trenutno sam zaključana u sobu posle batina koje sam dobila od oca i brata. Čak mi ne daju hranu. Pomozite!"
Pored policijske torture kroz koju je prošla maloletna J. N., postavlja se pitanje kakvu budućnost imaju maloletne osobe nakon takvih događaja i, ukoliko ih roditelji ili staratelji ne podrže, ili u najgorem slučaju izbace iz svog doma, ko će se brinuti o njima, mada u boljoj poziciji nisu ni oni koji su već punoletni, a nisu finansijski samostalni.