Većina od nas zna da je drevni paganski svijet bio tolerantniji prema homoseksualnosti od religija jednoboštva koje su uslijedile. Međutim, koliko tolerantni su bili stari Grci i Rimljani? Ispada da zapravo nisu bili toliko tolerantni kao što bismo željeli misliti.
Ni kod Grka ni Rimljana nije postojao pojam homoseksualnosti ili heteroseksualnosti.
U muškom svijetu bilo je normalno da se privleče međusobno muškarac i žena ili dva muškarca, te se izražavanje preferencije prema samo jednome spolu smatralo ekscentričnim. S obzirom da su oba društva bila izrazito patrijarhalna, ono što je bilo važno u seksualnim odnosima je status, tj da se zna tko je dominantan, kao i starosna dob.
U tadašnjem svijetu pojam seksa između dvojice odraslih muškaraca bio je veliki tabu, i na njega se gledalo na način da je pasivni partner sveden na nivo žene.
Doista, činjenica da Grci i Rimljani nisu seks između dvojice muškaraca stavili izvan zakona bila je sramota toga čina koji je sam po sebi bio dovoljna kazna - naročito za partnera koji je bio u položaju 'žene' u tome odnosu.
Veći tabu bio je ako stariji čovjek dozvoli penetraciju od strane mlađeg muškarca - od toga doba i potječeče latinska riječ 'patetičan' koja je onda bila sinonim za takvog čovjeka.
Još veći tabu za njih bio je jedino kunilingus - za kojega su ondašnji ljudi smatrali da je čin opasan u tolikoj mjeri koliko bi bilo da žena može izvršiti penetraciju nad muškarcem.
Suprotno uvriježenom mišljenju, analni seks za Grke i Rimljane bio je prvenstveno heteroseksualni čin. Nije bio tabu ukoliko se događao između muškarca i žene, a također je bio najpouzdaniji oblik kontracepcije, te je iz tog razloga bio redovni dio seksualnog života svakog bračnog para.
Situacija kada se seks između muškaraca smatrao prihvatljivim bila je isključivo između starijeg i mlađeg muškarca, i u teoriji to je trebao biti 'intercrucial' (gdje jedan partner stavlja tuđi penis između bedara) iako se iz spisa koje su nam Grci i Rimljani ostavili u nasljeđe može zaključiti da to često i nije bilo baš tako.
U oba društva smatralo se da omladina može otpočeti sa eksperimentiranjem u seksu negdje u srednjoj tinejđerskoj dobi, a to je otprilike dob kada su djevojke smatrane spremnima za brak. Bilo je prihvatljivo da mladež bude u istospolnim odnosima do momenta kada im ne izraste puna brada - i iz tog razloga bilo je u prodaji svakojakih depilacijskih proizvoda kako bi nečiji dečko ostao respektabilan!
Nakon tog momačkog doba u Grčkoj, od mladića se očekivalo da pronađe ženu i zasnuje obitelj, jer je sazrio pod mentorstvom svog starijeg partnera sa kojim nakon toga ostaje u prijateljskim odnosima.
U praksi, međutim, mnogi od tih odnosa vjerojatno su bili nastavljani iza zatvorenih vrata.
U Grčkoj su se takvi odnosi događali među muškarcima po slobodnoj volji - iako je bilo i muških prostitutki.
Mnoga od najpoznatijih imena koja su nam poznata iz povijesti grčkog svijeta su oni koje je privlačio isti spol - od biseksualca Aleksandra Velikog čiji je otac Phillip uništio gay 'Sacred Band' od Tebe do filozofa Platona i Sokrata.
Veoma malo glasova o lezbijskim odnosima nam dolazi iz antičkog svijeta, a jedna od njih je poznata pjesnikonja Sappho, čija se ljubav prema drugim ženama očituje u njenoj poeziji koja je prepoznata kroz stoljeća sve do naših dana. Kao što je po otoku Lesbosu na kojem je rođena izvedena riječ 'lezbijka' koja se koristi i dan danas.
Seks između žena nije bio nezakonit, ali kao i Viktorijanci, tako i Grci i Rimljani jednostavno su odbijali vjerovati da se uistinu događa.
U usporedbi s tim, spolni odnos između muškaraca u rimskom svijetu tretirao se više kao zloćudna afera.
Ako bi muškarac imao seks sa slobodnim rimskim mladićem mogao je biti optužen zbog narušavanja mladićevog budućeg ugleda. Ali seks sa robovima i strancima smatrao se fer igrom.
Muške i ženske prostitutke otvoreno su nudile svoje usluge na ulicama Rima. Ali u realnosti svaki rob bio je istovremeno i seksualni rob ako je to njihovom gospodaru bilo po želji, i zapravo se seks među muškarcima u antičkom Rimu očitovao prvenstveno kroz taj odnos gospodar-rob.
Tako, kada je car Hadrijan našao mladog ljubavnika Antinousa iz provincije Bythinian, s obzirom da je on bio stranac bilo je savršeno prihvatljivo za Antinousa da se pojavi u javnosti pored cara i njegove supruge Vibie Sabine kao njegov ljubavnik.
Hadrijan i Antinous bili ljubavnici pet godina, dok Antinous nije pao s broda u Rijeku i utopio se. Neki spekuliraju da je izvršio samoubojstvo kako bi car izbjegao sramotu što je on odrastao.
Slomljenog srca Hadrijan je Antinousa proglasio bogom, dao izgraditi hramove posvećene njemu diljem svoga carstva, nazvao zvijezdu po njemu i izgradio grad u Egiptu, Antinopolis, njemu u čast.
Kada je Rimsko carstvo postalo kršćansko, hramovi kulta Antinous su uništeni - iako su mnogi od kipova završili u vatikanskoj umjetničkoj zbirci gdje ih je otkrio umjetnik Rafael koji ih koristi prilikom slikanja anđela kao model muškog savršenstva.
I Grci i Rimljani mogu se pozivati na svoje religije u svom uvjerenju da je njihovo ponašanje bilo moralno, iako možda danas imamo drugačiji pogled na to što je ustvari ispravno.
Za Grke, Zeus je imao muškog ljubavnika Ganimeda, i Platon je ocijenio takvu ljubav višom od one koja se može ostvariti u braku.
Rimljani su imali iste bogove sa drugačijim imenima, tako je Zeus postao Jupiter a Ganimed je postao Catamitus.
Homoseksualni likovi često su ismijavani i bili figure za zabavu u skaradnim rimskim komedijama, a s druge strane istospolni parovi kao i muške prostitutke bili su sasvim uobičajena pojava na ulicama.
Neki istospolni parovi odlučili su zbaciti sa sebe diskriminaciju koja im je nametnuta od javnosti na način da su javno slavili međusobnu predanost kroz istospolne brakove.
To uključuje dva cara - Nera i Elagabalusa, ali znamo i za mnoge druge.
Takvi brakovi nisu pravno priznati, a godine 342. kršćanski carevi Konstancije i Constans zabranili su ih pod prijetnjom smrti, i homoseksualnost je u Rimskom carstvu ušutkana za nadolazeća stoljeća.
Dakle, kakva je presuda o tome kako su grčka i rimska civilizacija tretirle svoje LGBT građane? Dakako, bilo je puno diskriminacije i ekstremne socijalne stigme za bilo koji odnos između muškaraca koji je bio izvan vrlo uskog skupa parametara.
Međutim u odnosu na ono što je uslijedilo i potrajalo do 20. stoljeća, oni su bili stoljećima ispred svoga vremena.