VEČERNJAKOVI REPORTERI U Kaknju na snimanju igranog filma "Go West" o ljubavi homoseksualaca
KAKANJ - Na površinskom rudarskom kopu iznad Kaknja ovih je dana življe nego u doba srpa i čekića i udarničkih radnih akcija. Rudari tome nisu krivi, oni su odavno rekli zbogom tome mjestu i otišli na doživotni neplaćeni dopust. No, mjesto se pokazalo kao stvorenim za potrebe snimanja već opjevanog filma Go West Ahmeda Imamovića, filma koji prati sudbinu dvojice homoseksualaca različitih nacionalnosti...
- Nepodnošljivo je vruće, iako je u konačnici to i dobro za film. Ovdje smo sagradili srpsko selo u kojemu se odvija glavnina radnje. Po scenariju, Srbi iz toga sela zapale susjedno muslimansko, nakon čega se u njemu sve počne sušiti. Da bismo to dočarali, cijelo smo mjesto posuli crnom rudačom, što je dodatno privlačno za sunčeve zrake - kaže scenograf Kenan Hrustanović. Redatelja Imamovića više brinu neki drugi problemi od vrućine, pa se s njome stigao i našaliti.
- Naišao je jedan bivši rudar i vidjevši kako rintamo po ovoj žegi rekao - ma ne bih se ja time bavio ni za živu glavu, bolje biti rudar bez posla nego filmaš - ispričao je anegdotu. Tome mladom sarajevskom redatelju i nije lako: mora se boriti sa suncem, brojnom ekipom, imati cijeli projekt pod nadzorom i raditi s velikim glumcima koji su mu se prije godinu dana činili nedodirljivima - s Radom Šerbedžijom i Mirjanom Karanović. Šerbedžiji je to prvi film koji snima u BiH, a privukao ga je, kaže, odličan scenarij. No, vjerojatno i činjenica da je asistent redatelja njegov sin Danilo.
- Gdje čeljad nije bijesna tu ni kuća nije tijesna. Vruće jest, ali ekipa je odlična, a to će, nadam se, biti i film - najavljuje Šerbedžija, koji je sa seta u Kaknju žurno odletio u London na snimanje novog Batmana. Predvečer, uoči noćnog snimanja, stigli su i glavni glumci. Najprije je u džipu stigao Tarik Filipović u društvu djevojke.
- Ne vidim načina na koji ovaj film ne bi mogao uspjeti - ističe Tarik. - Inače, cijelom sam se projektu radovao i zbog toga što imam priliku glumiti s Radom Šerbedžijom. On je veliki glumac i na setu je poput ostalih. Uvijek je spreman pomoći i apsolutno je dobronamjeran - kaže. Ipak, usprkos svim tim zvijezdama, u tome bi filmu najviše trebao bljesnuti Mario Drmać, mladi mostarski glumac koji igra glavnu mušku i glavnu žensku ulogu; on igra homoseksualca, Tarikova partnera, koji je prisiljen prerušiti se u ženu. Nešto poput Dustina Hoffmana u filmu Tootsie, što mu je tada donijelo nominaciju za Oscara.
- Po četiri puta dnevno se brijem jer dlake brzo rastu po ovoj vrućini, pa me koža stalno svrbi - kaže Drmać, koji u debeloj suknji vodi tešku borbu sa suncem. Ako nakon svih tih slatkih patnji i ne dođe nominacija za Oscara, za Drmaća bi to ipak trebao biti početak američkog sna, baš kao i za Ahmeda Imamovića. Osim sjajne priče i zanimljive glumačke podjele, štih filmu najviše će dati izvrsna scenografija. Scenograf Kenan Hrustanović sa svojom je ekipom sagradio cijelo selo sa svim njegovim elementima - štalama, guvnom, bunarima, strašilima. Također, na susjednom je brdu sagradio pravoslavnu crkvu i tračnice u dužini od oko 200 metara. Tim se tračnicama od crkve do sela spušta mjesni pop koji je u invalidskim kolicima.
- Ima tu bosanskog, hercegovačkog, ruskog, meksičkog, makedonskog, ali i kaubojskog stila, jer je zamišljeno da selo bude nestvarno - kaže scenograf Hrustanović.
- Nepodnošljivo je vruće, iako je u konačnici to i dobro za film. Ovdje smo sagradili srpsko selo u kojemu se odvija glavnina radnje. Po scenariju, Srbi iz toga sela zapale susjedno muslimansko, nakon čega se u njemu sve počne sušiti. Da bismo to dočarali, cijelo smo mjesto posuli crnom rudačom, što je dodatno privlačno za sunčeve zrake - kaže scenograf Kenan Hrustanović. Redatelja Imamovića više brinu neki drugi problemi od vrućine, pa se s njome stigao i našaliti.
- Naišao je jedan bivši rudar i vidjevši kako rintamo po ovoj žegi rekao - ma ne bih se ja time bavio ni za živu glavu, bolje biti rudar bez posla nego filmaš - ispričao je anegdotu. Tome mladom sarajevskom redatelju i nije lako: mora se boriti sa suncem, brojnom ekipom, imati cijeli projekt pod nadzorom i raditi s velikim glumcima koji su mu se prije godinu dana činili nedodirljivima - s Radom Šerbedžijom i Mirjanom Karanović. Šerbedžiji je to prvi film koji snima u BiH, a privukao ga je, kaže, odličan scenarij. No, vjerojatno i činjenica da je asistent redatelja njegov sin Danilo.
- Gdje čeljad nije bijesna tu ni kuća nije tijesna. Vruće jest, ali ekipa je odlična, a to će, nadam se, biti i film - najavljuje Šerbedžija, koji je sa seta u Kaknju žurno odletio u London na snimanje novog Batmana. Predvečer, uoči noćnog snimanja, stigli su i glavni glumci. Najprije je u džipu stigao Tarik Filipović u društvu djevojke.
- Ne vidim načina na koji ovaj film ne bi mogao uspjeti - ističe Tarik. - Inače, cijelom sam se projektu radovao i zbog toga što imam priliku glumiti s Radom Šerbedžijom. On je veliki glumac i na setu je poput ostalih. Uvijek je spreman pomoći i apsolutno je dobronamjeran - kaže. Ipak, usprkos svim tim zvijezdama, u tome bi filmu najviše trebao bljesnuti Mario Drmać, mladi mostarski glumac koji igra glavnu mušku i glavnu žensku ulogu; on igra homoseksualca, Tarikova partnera, koji je prisiljen prerušiti se u ženu. Nešto poput Dustina Hoffmana u filmu Tootsie, što mu je tada donijelo nominaciju za Oscara.
- Po četiri puta dnevno se brijem jer dlake brzo rastu po ovoj vrućini, pa me koža stalno svrbi - kaže Drmać, koji u debeloj suknji vodi tešku borbu sa suncem. Ako nakon svih tih slatkih patnji i ne dođe nominacija za Oscara, za Drmaća bi to ipak trebao biti početak američkog sna, baš kao i za Ahmeda Imamovića. Osim sjajne priče i zanimljive glumačke podjele, štih filmu najviše će dati izvrsna scenografija. Scenograf Kenan Hrustanović sa svojom je ekipom sagradio cijelo selo sa svim njegovim elementima - štalama, guvnom, bunarima, strašilima. Također, na susjednom je brdu sagradio pravoslavnu crkvu i tračnice u dužini od oko 200 metara. Tim se tračnicama od crkve do sela spušta mjesni pop koji je u invalidskim kolicima.
- Ima tu bosanskog, hercegovačkog, ruskog, meksičkog, makedonskog, ali i kaubojskog stila, jer je zamišljeno da selo bude nestvarno - kaže scenograf Hrustanović.