Netko je dobro sažeo atmosferu filmskog festivala u Motovunu izrazom - "Hrvatski filmski Woodstock". Filmski program u pet kina s osamneast-sati-dnevnim programom, više od 60 filmova, svakovečernji tulumi i koncerti do jutra, miris istarskog vina i tartufa, deseci tisuća hodočasnika kojima penjanje na 277m nadmorske visine ne predstavlja nikakav problem - samo je jedan dio atmosfere koji se s festivala može prenijeti.
Koncepcijski osmišljen prije četiri godine, zajedničkom inicijativom vodećih ljudi istarske županije, te producenta Borisa T.Matića i redatelja Rajka Grlića, kao direktna kulturno-politička opozicija ondašnjem Tuđmanovu režimu, danas je već etablirani festival koji počiva na principima neprotokolarnosti i alternative, njeguje prvenstveno afirmaciju tzv. malog-velikog filma.
Ove godine, pored glavnog, natjecateljskog programa, festival je ugostio retrospektivu recentnog hongkonškog filma. Također, imali smo prilke pogledati i nekolicinu naslova iz zemalja bivše države - izvrstan "Kruh i mleko" Jana Cvitkoviča (najbolji debitantski film, Venezia 2001.) dobitnik je ujedno na MFF-u i specijalne nagrade međunarodnog udruženja filmskih kritičara FIPRESCI; osobna ispovijed Gorana Markovića u "Srbija godine nulte" dobila je i specijalno priznanje žirija MFF; mračan "Apsolutnih 100" Srđana Golubovića ; te meni nekako najdraži, dobitnik nagrade Motovun On-line "Deset minuta" Ahmeda Imamovića , koji je otvorio i ovogodišnji sarajevski filmski festival, o dimenziji vremena koja s različitih mjesta, Rimu i Sarajevu, u isto vrijeme te 1994.g., ubire posve različito iskustvo.
Glavnu nagradu, Propeler Motovuna, osvojio je film "Bloody Sunday", redatelja Paula Greengrassa , englesko-irske koprodukcije, o tragičnom pokolju iz 1972. u Derryju u Sjevernoj Irskoj, kada su engleski specijalci ubili 13 a ranili 14 katoličkih prosvjednika.
I na kraju spomenut ću hvalevrijednu 3Z/3F retrospektivu (Zaboravljeni, Zabranjeni, Zajebani/ Forgotten, Forbidden, Fucked) riječima umjetničkog direktora Rajka Grlića - "napravljena u počast onima koji su, zato jer su drugačiji, na svojoj koži osjetili rezultate jezika mržnje, netolerancije, uskogrudnosti, ksenofobije; u počast svima onima kojima je zbog nacionalnih, religijskih, seksualnih, fizičkih, rasnih ili političkih razloga nanijeta nepravda. U svijetu, koji sve lakše zaboravlja i sve teže pamti, ovo će biti naš skromni prilog u borbi protiv opake bolesti zvane amnezija."
Eto, kratki passage kroz četvrti MFF; nadam se da će ujedno biti i mamac svima onima koji ga još nisu doživjeli.
Y TU MAMA TAMBIEN (I tvoja mama također)
Redatelj Alfonso Cuarón
Scenarij: Alfonso & Carlos Cuarón
Uloge: Maribel Verdú, Gael Garcia Bernal, Diego Luna
Venezia 2001. - najbolji scenarij, nagrada Marcello Mastroianni (Gael Garcia Bernal/Diego Luna).
Da smo mi slabi poznavatelji inače izvrsne meksičke kinematografije, dokazali smo si još prošle godine kada je u našim kinima (opet nakon motovunske premijere) protutnjao snažan i realističan AMORES PERROS (Pasja ljubav) redatelja A.G. Inárritu, ostavivši nas bez daha.
Y TU MAMA TAMBIEN, prikazan prve večeri festivala, nije ni blizu tako brz i nasilan. Isti, čak dapače, teče sporo, presporo i linearno, bez ikakve naznake zapleta. I s AMORES PERROS dijeli samo još jednu sitnu nijansu, izvrsnog glavnog glumca - G.G.Bernala. I kad se već polako iscrpiš gledajući neinventivnu adrenalinsku kvazi-pustolovinu , posljednjih 15-tak minuta donose i zaplet i kulminaciju i rasplet. Čak i neku vrst katarze.
Najbolji prijatelji, Julio (Bernal) i Tenoch (Luna) stariji su teenageri, različitih socijalnih backgrounda, koji na jednoj zabavi Tenochovih uper-class roditelja upoznaju privlačnu i desetak godina stariju Luisu (Verdú). U svom smionom i infantilnom snubljenju, oni je pozivaju na izlet na najljepšu plažu koju si može zamisliti - "Boca del Cielo" (Usta Neba), naravno ne znajući pri tom da li ista uopće postoji...
Tako naime počinje road priča ovih troje ljudi, čiji će događaji obilježiti pogotovo živote dvaju mladića.
Film većim dijelom donosi opis mladosti koja bezglavo srlja opijajući se pri tom sexom, kako kroz direktno upražnjavanje, ili samo kroz njegovo (vrlo plitko) verbaliziranje , na onaj način koji niti mogu a niti znaju podnijeti.
Dobro snimljene scene ronilačkog nadmetanja dvaju mladića u bazenu već s početka priče samo je simbolika njihove mužjačke konkurentnosti i izdržljivosti; dok se kasnije isto rivalstvo gonjeno bijesom i mukom ne ponovi u zapuštenom bazenu mutne vode, kada je njihovo prijateljstvo već bilo načeto nepovjerenjem i izdajom.
Pored toga što film prvenstveno prati tročalnu ekipu, nenametljivo i usputno slikom i pričom naratora mi gledamo današnji Meksiko, gdje-kad pomirljiv, češće nepomirljiv u svojim različitostima (poput Julia i Tenocha).
Izgubiti se u užitku bez odgovornosti - to je izgleda jedini smisao to troje ljudi. Mladci zbog neznanja da je išta drugo i vrijedno življenja. A ona, kako tek s kraja doznajemo, zbog spoznaje skorašnje smrti uslijed zloćudne bolesti.
I tako, jedne tople ljetne noći, nakon sunca, mora i pijeska, i još više tequile i Corrone, malo društvo započelo je zajednički ples, najprije uz zvuke barske glazbe pa do zajedničke erotske igre. Spontano homosexualno iskustvo koje su te noći iskusili Julio i Tenoch bilo je presudno njihovom daljnjem druženju.
Ovo je film o prijateljstvu i njegovim iskušenjima. O pojedinim idealima koje smo sposobni i voljni slijediti. Ali i o onim usputnim sitnicama koje ili obogate ili unesu razdorni nemir.
I uvijek je stvar u našoj prijemčivosti.
