Ja sam luda kuja. Emotivna sam i strastvena na pozornici. Ne stvaram glazbu zato da bih sjedila na kauču i slušala je - ja ju stvaram jer želim biti vani. Svaki umjetnik želi da ga obožavaju i vole, a ja znam kako natjerati ljude da polude. Taj osjećaj, kad ljubav izađe iz vas i obgrli cijelu publiku… A onda ih natjeram da se smiju.”
“Luda kuja”, kako samu sebe opisuje Deborah Anne Dyer, poznatija kao Skin, popet će se na pozornicu Mars Festivala na zagrebačkom trnjanskom nasipu 28. svibnja. Kad zapjeva “Because of you/ the boys will always say/ the bitch is back again/ so none of you are safe”, riječi novog hita kultne britanske rock-skupine Skunk Anansie, doista ćemo moći reći - vratili su se.
Queer cura na čelu benda
Kad se pojavio prije 16 godina, bend Skunk Ananasie uletio je na britansku, u to vrijeme dominantno pop-glazbenu scenu, poput neke prirodne i neukrotive sile. Tri dečka i jedna cura već su od odabira imena krenuli žestoko. Anansie je izvedenica iz Anansi, naziva za čovjeka pauka iz jamajkanskih narodnih priča, a potom su, da bi ime zvučalo još opakije, dodali i Skunk, što na engleskom znači tvor, ali i nitkov. Bas gitaru svirao je Cass (Richard Keith Lewis), gitaru Ace (Martin Ivor Kent), a bubnjeve Mark Richardson (koji će na zagrebačkom koncertu proslaviti 40. rođendan i obećava dobar provod!). No, glavna je atrakcija bio vokal - Skin - mršava, visoka cura, ćelave glave i ogromnih usta iz kojih je vrištao glas koji nije trpio ignoriranje.
Skin, skraćeno od “skinny”, odnosno “mršava”, kako su joj se obraćali od djetinjstva, u to je vrijeme, sredinom 90-ih, predstavljala sve ono što se nije očekivalo od tipičnog frontmena benda. Za početak, bila je žena. Također, bila je ćelava, crna i uočljivo inteligentna, što je bio mnogo veći šok od njezine otvorene biseksualnosti. Urednici glazbenih, ali i modnih časopisa slavili su - konačno se pojavila zvijezda koja je znala artikulirati što misli, koja je bila svoja.
Skin je u devedesete unijela novi vjetar. U trenutku kada je glazbena industrija većinu crnih pjevačica gurala u soul ili dance vode, ona se odbijala ukalupiti - queer cura odabrala je biti pjevačicom rock-grupe koja je žestoko koketirala s punkom. Glazbena industrija i mediji često nisu znali gdje bi je strpali - imala je i još ima taj savršeni talent da prolazi kroz zidove glazbenih i marketinških kategorija i usidri se tamo gdje ona želi.
“Kad smo bili u SAD-u, izvršni direktor jedne glazbene kompanije deset nas je minuta gnjavio pričama o tome kako je šef za nove talente u R&B-u i odjelu za urbanu glazbu izvrstan tip i kako bi bilo predivno da surađujemo s njim. Nisam uspijevala doći do riječi da mu kažem: ‘Gledaj, mi ne sviramo urbanu glazbu, mi sviramo rock, što je isto crnačka glazba, samo nije ona crnačka glazba o kojoj ti pričaš’”, izjavila je pjevačica.
U sedam godina bend je prodao pet milijuna albuma i stekao poklonike širom svijeta. Dečki i cure iz 90-ih obožavali su njihov žestoki zvuk i pjesme ispunjene bijesom, energijom koja je pozivala da razbijete namještaj u stanu. Sva tri njihova albuma - “Paranoid and Sunburnt” (1995.), “Stoosh” (1996.) i “Post-Orgasmic Chill” (1999.) - bili su hitovi.
Dosadne ljubavne pjesme
“Ne identificiram se s ljubavnom glazbom, već s glazbom koja me tjera da ustanem i nešto učinim, s glazbom koja ima strasti, pozitivnog bijesa, energije. Blesave pop-pjesme koje stalno ponavljaju ‘ljubav, ljubav, ljubav’, dosadne su. Sigurna sam da ljudi imaju ‘ljubavnih’ trenutaka, ali ovo baš nisu neka ‘ljubavna’ vremena, zar ne?
Šezdesete su bile sentimentalna vremena, no ta je plačljivost, od tada, nekako umrla”, govorila je Skin.
Od 1994. do 2001. bend je sebe tjerao do maksimuma. Nastupali su s bendovima The Sex Pistols, U2, Prodigy i Rammstein, objavili tri albuma, izdali 14 hit-singlova.
“Radili smo žešće od bilo kojeg pop-banda. Svirali smo gotovo svake večeri, odrađivali promocije, odlazili na turneje. Bila je to ispravna odluka jer da bismo stigli tamo gdje smo htjeli, morali smo to učiniti. Vrijedilo je.”
Novi, svježi Skunk
A onda su se umorili.
“Dogodila se jedna stvar koja je presudila razlazu. Nestalo je kemije. Prestala sam uživati, a, nažalost, prestalo je biti i zabavno”, objasnila je Skin njihov raspad 2001. Nakon toga je izdala dva solo albuma, a paralelno je radila i kao model i DJ. Bend se ponovno sastao 2009., kad su im predložili da objave album s najvećim hitovima, “Smashes and Trashes” (na kojem su i dvije nove pjesme). “Stari Skunk Anansie bio je pomalo klaustrofobičan bend, novi Skunk je potpuno svjež. Riješili smo se dosade koju smo osjećali. Nekad smo vjerovali da ćemo zauvijek ostati zajedno, a onda smo se raspali. To je za nas bila dobra lekcija. Sada planiramo kratkoročno”, objasnila je Skin nakon ponovnog okupljanja.
Skunk Anansie, u njihova zlatna vremena, često su označavali i kao politički bend koji je svoju publiku upozoravalo da ne budu “političke ovce za klanje”.
“Gledamo što se oko nas događa i dio toga osjeća se u našoj glazbi. Na neki način dokumentiramo što se događa. Svijet nije savršen.
Ne želim pisati ‘zgodnu glazbu’. Takva sam kakva sam i neću birati riječi. Kao crna lezbijka, teško da se uklapam u imidž djevojke iz susjedstva. Konzervativcima vjerojatno izgledam kao noćna mora, ali baš me briga. Ako me ne vole, to je u redu. Mogu živjeti s tim, neću im se nametati, ali nema šanse da začepim i ne mogu niti zamisliti tko bi me mogao ušutkati”, objašnjavala je tada Skin.
Prijetnje lude američke obožavateljice osujetio je Interpol
Skin se u vrijeme svoje solo-karijere morala obratiti Interpolu za pomoć, nakon što je žena koja ju je uhodila prijetila da će ju ubiti.
Dok je njezina matična diskografska kuća bila One Little Indian, bivši zaposlenik kuće predstavljao se kao Skin i počeo dopisivati s američkom obožavateljicom. Skin, koja je obožavateljicu upoznala nakon jednog koncerta u Sjedinjenim Državama, nije znala za tu prepisku koja je trajala pune dvije godine prije nego što je otkrivena. Obožavateljica je postala opsjednuta Skin i počela je pratiti kad je komunikacija prestala. Otputovala je u Veliku Britaniju, no Interpol ju je uhitio i vratio u SAD.
“Ta je žena godinama slala nevjerojatna pisma. U samo jednom tjednu poslala je 300 e-mailova, a u nekima od njih mi je i prijetila. Potom je napisala da dolazi u Britaniju i da će me srediti. Tada sam nazvala policiju”, ispričala je Skin koja je nakon toga napustila One Little Indian i prešla u EMI.
“Netko je u mojoj staroj diskografskoj kući mislio da je jako zabavno pretvarati se da sam ja i odgovarati na njezine mailove. Kad sam ih suočila s tim, okrivili su čistača.”
