Bloqueer

Jedne je večeri, uz ugodno druženje generacije, jedan otac izjavio: „Najgore što se roditelju može dogoditi je sin peder ili kćer kurva.“. Pogledala sam tog čovjeka i počela razmišljati o njegovoj nesreći. U mislima sam se pitala jesu li to njegovi najveći strahovi kao roditelja ili je on peder ili kurva.
Pomakla sam pogled prema njegovoj djeci, mojim prijateljima. Osim činjenice što mu je sin peder, ujedno je i neizostavna karika u uzdržavanju svojih roditelja. Njegova je sestra biseksualka i pomislih kako je u boljoj poziciji jer eto nije kurva ili, tko zna, možda i je, ali koga to uopće zanima. Ona pomaže bratu, a tako i tom ucviljenom, ali umišljenom ocu.
 
Očeva je generacija za večerom potvrdila njegovu tvrdnju, no, ona je to ionako radila jer od njegovog monologa drugo nije ni mogla. Žvačući zalogaje, punim je ustima nastavio svoja glasna razmišljanja, dok ga peder, sin njegovog prijatelja, a ujedno i partner njegovog sina tu nije prekinuo pitanjem: “Neke sam te noći ugledao u našem klubu, jesi li to vodio svoje talijanske partnere na piće?“. Njegova ga je žena pogledala i nastao je neugodan muk. Sinovi pederi su se malko smješkali, a njegova ga je kćer u čuđenju gledala. Očito je bilo kako njegov alibi za tu večer nije bio vjerodostojan. On je odgovorio kako se silom poslovnih obaveza mora družiti sa širokim krugom osoba, ali kako u te svrhe poštuje i njihove želje za izlaske. Partner je njegovog sina upitao: “O kakvim se željama radi? Sklapaju li se dobri poslovi na piću u našem klubu ili je to samo razonoda?“. Odgovora na to pitanje nije bilo već samo komentar kako je purica uistinu uspjela.
 
Pokušala sam vratiti započetu temu, ali je i malo obogatiti s još jednim elementom pa sam dotičnog oca retorički upitala: “A je li se i kćer lezbijka može smatrati nečim što se roditelju najgore može dogoditi?“. Na to me ženski dio njegove generacije upitao: “Što je to lezbijka?“.
Po tome sam shvatila kako ta kategorija za njih ne postoji pa sam se sa smiješkom našalila govoreći: “Dobroćudna, vrijedna, poštena, društveno otvorena i širokogrudna žena.“. Tim sam riječima opisala moju prijateljicu, biseksualku. Ona se nasmijala, a ženski je dio generacije oduševljeno reagirao na pojašnjenje pojma „lezbijka“. Dotični me otac ispravio i dodao kako se tu ipak radi o „ženi koja voli žene“. Dvije su se prijateljice njegove generacije pogledale i upitale ga kako on to misli jer se i oni svi tu za stolom vole. Ja sam oduševljeno rekla kako je to istina jer ljubavi nikad dosta. Dotičnom ocu nije odgovarala diskusija, ipak je on navikao na slušanje svojih monologa. Upitala sam ga voli li on svoje poslovne partnere. Odgovorio je kako se to ne može uspoređivati. Ponovno sam ga upitala je li kćer lezbijka nesreća za roditelja. Odgovorio je negativno s komentarom kako je to kod žena prolazna faza, nešto poput hobija, jer se one ionako skrase uz nekog muškarca koji će ih uzdržavati. Onda sam njegovu suprugu upitala je li to istina, jer se on udao, a ne oženio (izražavala sam se njihovim patrijarhalnim jezikom kako bi me od prve razumjeli). Muk. Purica je uistinu dobro ispečena.
 
Moja me prijateljica s nesigurnošću pogledavala, bojala se imenovanja osoba. Gledali smo se šutke dotični otac i ja, on je namaknuo crvene obraze, a ja dva-tri zalogaja. Onda je rekao kako mu je žao tih žena jer nemaju s kime dijeliti ljubav, suživot, nemaju obitelj. Rekao je kako bi se potrudio na neki način pomoći jednoj takvoj ženi u pronalaženju pravog životnog puta. Upitala sam ga je li brak jedini životni put. Odgovorio je: “Svakako poželjan.“. Rekla sam kako smo onda riješili njegovo samaritanstvo, jer eto, ima i istospolnih brakova. Jedan je dio ženske ekipe upitao:“Kakvi su to brakovi?“. Prečula sam to pitanje jer sam se pobojala kako samo glume ignoranciju. On na moj komentar nije imao odgovora pa sam skrenula temu na kćer kurvu.
 
Ispričala sam jednu priču o nepokretnom ocu, nezaposlenoj visoko školovanoj kćeri s gladnim djetetom. Svi zajedno napušteni od čovječanstva i države. Sami u neizvjesnosti. Započela je escort i nešto više. Isplatilo se, barem privremeno, dok se nije zaposlila. Rekao je kako je to sasvim druga situacija jer je ta žena životnim okolnostima bila prisiljena na takvu aktivnost. Onda sam ga upitala: “Je li kurvarluk hobi?“. Muk. Krumpir je svakako dobro ispečen, a vino dobro rashlađeno. Na to je dogovorio kako ima takvih žena. Onda sam ja rekla kako se radi o nimfomankama, a nikako kurvama. Onda sam ga upitala koju on ženu smatra kurvom. Odgovorio je: “Ona koja skače iz kreveta u krevet.“. Nasmijala sam se i rekla kako po toj definiciji sve ovdje prisutne žene mogu biti nazvane kurvama. Naljutio se i počeo vikati kako njegova supruga nije kurva. Onda sam ga upitala boji li se promiskuitetnih žena. Šutio je pa sam komentirala kako mu sigurno odgovara da sve žene, osim njegove supruge i kćeri, budu promiskuitetne. Rekao je kako ga to ne zanima. Pa sam komentirala kako ga ipak zanima je li ženski dio njegove obitelji promiskuitetan. Tu je izbio skandal jer je upitao suprugu je li ga varala. Ona ga je prozvala kurvišem jer se povlači po kojekakvim barovima glumeći biznismena dok se njoj opravdava noćnim ribolovom. Muk. Tiramisu je baš prigodan desert.
 
Sve u svemu, do zadnjeg zalogaja večere nismo saznali je li uistinu nesreća izroditi sina pedera ili kćer kurvu.