Sve dok se ne dogodi tragičan događaj većina će vasnika pasa reći; meni se ne može dogoditi da izgubim psa. Svako od nas je uvjeren da nas naši psi slušaju, da se ne odvajaju od nas. Ima pasa koji, sve zbog straha vlasnika da ne budu izgubljeni, provode život u šetnjama na uzici ali ipak sigurnosti da će naš pas uvijek biti uz nas jednostavno nema. To nam govori velik broj izgubljenih pasa i neutješnih vlasnika
.
Psi se mogu izgubiti, itekako.
Ako imate nekastriranog mužjaka dovoljna je jedna kuja u tjeranju i stopostotna sigurnost da vaš pas uvijek ostaje uz vas pada na nekih pedesetak posto – i to samo ako je vaš pas vrlo dobro odgojen. Činjenica je da psi imaju svoje nagone i da ih vole slijediti. Nažalost, ovo je samo jedan od primjera kako se lako pas može izgubiti, ali razgovarajmo radije o tome što nam je činiti da to spriječimo i što možemo učiniti kada se pas već izgubio.
Neki od pasa koji se izgube sami pronađu put kući. To su mahom oni psi koji se izgube na poznatom području. No ponekad se psi izgube tamo gdje nema poznatih mirisa i gdje su sve ulice nepoznate a na livadama se skupljaju neke njuške koje našem psu nisu poznate.
Porazgovarajmo malo o tome što možemo učiniti da se naš pas, ako se izgubi, što prije vrati svome domu.
1. mikročipiranje i markice
Čipirajte svog psa.
Čak i ako zanemarimo zakon koji nalaže da se svaki pas čipira svaki bi savjesni vlasnik sa zadovoljstvom trebao čipirati svoga ljubimca. Razlog tome je to što je mikročipiranje najjednostavniji način preko kojeg će vas pronaći nalaznik psa. Mikročipiranje je ne pretjerano bolan proces u kojem se ljubimcu injekcijom uvede mikročip pod kožu. Izgubi li se pas, dovoljan će biti jedan klik čipočitača i dva telefonska poziva da se pas vrati u vaše sigurne ruke. Kada je pas čipiran on ima svoj jedinstveni broj koji se nalazi u bazi podataka a odmah pored njega i vaši podaci.
Čipiranje je i dobro osiguranje protiv krađe; svaki veterinar može provjeriti kome pas, koji je u njegovoj ambulanti, pripada.
Preko markice cijepljenja se gotovo jednako lako može pronaći vlasnik (u ovom slučaju osobno vi) ako pas ima sreću pa nije izgubio (ili mu je možda ukradena) ogrlicu zajedno sa markicom.
2. medaljoni
Sigurno ste primijetili da neki psi na ogrlici imaju nešto nalik ampulici ili sićušnom burencetu ili šejkeru za koktele. Ima ih u metalnim i u plastičnim varijantama, a unutra se nalazi maleni papirić predviđen da se na njega napiše ime, prezime, adresa i broj telefona vlasnika te, eventualno, ime psa. Prednosti medaljona su očite a nedostaci su mu jednaki kao i kod markice. Tko nam može garantirati da će ogrlica ostati na vratu voljene nam životinje?
3. slikajte psa
Ukoliko vam se pas izgubi njegova će vam slika biti jako potrebna; za oglas u Info Centru i za oglase koje ćete sami izraditi.
Većina vlasnika pasa ima mnoge njegove fotografije ali to su mahom fotke gdje se psić igra ili trči ili radi neku drugu simpatičnu stvar. Neka naša galerija ima i nekoliko fotografija naše dragocjene zvijerčice na kojoj se dobro vidi kako izgleda.
Najbolje fotografije su one koje su slikane tako da se sjednemo ili legnemo na pod i slikamo psa iz njegove visine. Slikamo li ga stojeći izvrsno će se vidjeti njegova leđa, ali ne i ona simpatična bijela flekica ispred prednje noge po kojoj je tako prepoznatljiv.
Zamislimo sad, na trenutak, najgoru moguću varijantu; pas nam se izgubio (ili mi njemu, ovisi sa čije strane gledamo), nije čipiran, nema ogrlicu, izgubljen je u nepoznatom dijelu grada – ili čak, noćne li more, u drugom gradu.
1. Šetajte naseljem gdje je pas nestao a nakon toga obiđite i nekoliko susjednih naselja. Ni bicikl nije loša ideja, sa njime ste brži, i veća je šansa da se na obostranu sreću prije nađete.
2. Svaki kvart ima ''pasje livade''. Svakako ih obiđite i raspitajte se kod šetača pasa da li su vidjeli vašeg ljubimca. Većina ljudi koji i sami imaju pse gleda druge pse i pamti ih tako da je pomoć drugih vlasnika pasa poprilično velika.
3. Nazovite besplatni telefon Info Centra za kućne ljubimce 060 44 55 66 i prijavite nestanak. Imate li sreće već je netko pronašao vašeg ljubimca i prijavio nađenog psa. U idealnom bi svijetu svaki vlasnik koji je izgubio psa nazvao Info Centar, baš kao i svaki nalaznik. Tada bi se svi izgubljeni psi vraćali kući brzinom njihove želje da se vrate!
4. Sjednite za računalo i postavite oglase na svim forumima o kućnim ljubimcima, forumima svih udruga i u ponekom oglasniku. Dok se bavite time napravite svoj vlastiti oglas koji ćete kasnije lijepiti po stupovima u okolici. Oglas ne treba biti opširan; dovoljno je napisati da je pas izgubljen, na kojem području, staviti njegovu sliku (ako je kojim slučajem nemate onda ga dobro opišite)
5. Nazovite radio stanice (Radio Sljeme i Radio 101 će vam rado izaći u susret no svakako nazovite i lokalnu radio stanicu te ostale stanice koje se često slušaju u vašoj okolici) i zamolite ih da objave da ste izgubili ljubimca i da ga tražite. Ukratko ga opišite, ne zaboravite spomenuti detaljčić po kojem svako može prepoznati vašeg psa i ne zaboravite napomenuti gdje se pas izgubio.
6. Utorkom od 17 do 17.30 ispred južnog ulaza na Velesajam (odmah tamo kod blagajni) snimaju se životinje koje se poklanjaju. Ponesite sliku i zamolite ih da je objave, zajedno sa vašim brojem telefona. Čak i ako eventualni nalaznik ne gleda «Kućne Ljubimce» postoje šanse da neki susjed, prijatelj ili poznanik prepozna novog psa u kvartu. Možda vam se javi. Možda ste odmah za korak bliži ponovnom susretu sa vašim psićem.
Puno sreće!
Psi se mogu izgubiti, itekako.
Ako imate nekastriranog mužjaka dovoljna je jedna kuja u tjeranju i stopostotna sigurnost da vaš pas uvijek ostaje uz vas pada na nekih pedesetak posto – i to samo ako je vaš pas vrlo dobro odgojen. Činjenica je da psi imaju svoje nagone i da ih vole slijediti. Nažalost, ovo je samo jedan od primjera kako se lako pas može izgubiti, ali razgovarajmo radije o tome što nam je činiti da to spriječimo i što možemo učiniti kada se pas već izgubio.
Neki od pasa koji se izgube sami pronađu put kući. To su mahom oni psi koji se izgube na poznatom području. No ponekad se psi izgube tamo gdje nema poznatih mirisa i gdje su sve ulice nepoznate a na livadama se skupljaju neke njuške koje našem psu nisu poznate.
Porazgovarajmo malo o tome što možemo učiniti da se naš pas, ako se izgubi, što prije vrati svome domu.
1. mikročipiranje i markice
Čipirajte svog psa.
Čak i ako zanemarimo zakon koji nalaže da se svaki pas čipira svaki bi savjesni vlasnik sa zadovoljstvom trebao čipirati svoga ljubimca. Razlog tome je to što je mikročipiranje najjednostavniji način preko kojeg će vas pronaći nalaznik psa. Mikročipiranje je ne pretjerano bolan proces u kojem se ljubimcu injekcijom uvede mikročip pod kožu. Izgubi li se pas, dovoljan će biti jedan klik čipočitača i dva telefonska poziva da se pas vrati u vaše sigurne ruke. Kada je pas čipiran on ima svoj jedinstveni broj koji se nalazi u bazi podataka a odmah pored njega i vaši podaci.
Čipiranje je i dobro osiguranje protiv krađe; svaki veterinar može provjeriti kome pas, koji je u njegovoj ambulanti, pripada.
Preko markice cijepljenja se gotovo jednako lako može pronaći vlasnik (u ovom slučaju osobno vi) ako pas ima sreću pa nije izgubio (ili mu je možda ukradena) ogrlicu zajedno sa markicom.
2. medaljoni
Sigurno ste primijetili da neki psi na ogrlici imaju nešto nalik ampulici ili sićušnom burencetu ili šejkeru za koktele. Ima ih u metalnim i u plastičnim varijantama, a unutra se nalazi maleni papirić predviđen da se na njega napiše ime, prezime, adresa i broj telefona vlasnika te, eventualno, ime psa. Prednosti medaljona su očite a nedostaci su mu jednaki kao i kod markice. Tko nam može garantirati da će ogrlica ostati na vratu voljene nam životinje?
3. slikajte psa
Ukoliko vam se pas izgubi njegova će vam slika biti jako potrebna; za oglas u Info Centru i za oglase koje ćete sami izraditi.
Većina vlasnika pasa ima mnoge njegove fotografije ali to su mahom fotke gdje se psić igra ili trči ili radi neku drugu simpatičnu stvar. Neka naša galerija ima i nekoliko fotografija naše dragocjene zvijerčice na kojoj se dobro vidi kako izgleda.
Najbolje fotografije su one koje su slikane tako da se sjednemo ili legnemo na pod i slikamo psa iz njegove visine. Slikamo li ga stojeći izvrsno će se vidjeti njegova leđa, ali ne i ona simpatična bijela flekica ispred prednje noge po kojoj je tako prepoznatljiv.
Zamislimo sad, na trenutak, najgoru moguću varijantu; pas nam se izgubio (ili mi njemu, ovisi sa čije strane gledamo), nije čipiran, nema ogrlicu, izgubljen je u nepoznatom dijelu grada – ili čak, noćne li more, u drugom gradu.
1. Šetajte naseljem gdje je pas nestao a nakon toga obiđite i nekoliko susjednih naselja. Ni bicikl nije loša ideja, sa njime ste brži, i veća je šansa da se na obostranu sreću prije nađete.
2. Svaki kvart ima ''pasje livade''. Svakako ih obiđite i raspitajte se kod šetača pasa da li su vidjeli vašeg ljubimca. Većina ljudi koji i sami imaju pse gleda druge pse i pamti ih tako da je pomoć drugih vlasnika pasa poprilično velika.
3. Nazovite besplatni telefon Info Centra za kućne ljubimce 060 44 55 66 i prijavite nestanak. Imate li sreće već je netko pronašao vašeg ljubimca i prijavio nađenog psa. U idealnom bi svijetu svaki vlasnik koji je izgubio psa nazvao Info Centar, baš kao i svaki nalaznik. Tada bi se svi izgubljeni psi vraćali kući brzinom njihove želje da se vrate!
4. Sjednite za računalo i postavite oglase na svim forumima o kućnim ljubimcima, forumima svih udruga i u ponekom oglasniku. Dok se bavite time napravite svoj vlastiti oglas koji ćete kasnije lijepiti po stupovima u okolici. Oglas ne treba biti opširan; dovoljno je napisati da je pas izgubljen, na kojem području, staviti njegovu sliku (ako je kojim slučajem nemate onda ga dobro opišite)
5. Nazovite radio stanice (Radio Sljeme i Radio 101 će vam rado izaći u susret no svakako nazovite i lokalnu radio stanicu te ostale stanice koje se često slušaju u vašoj okolici) i zamolite ih da objave da ste izgubili ljubimca i da ga tražite. Ukratko ga opišite, ne zaboravite spomenuti detaljčić po kojem svako može prepoznati vašeg psa i ne zaboravite napomenuti gdje se pas izgubio.
6. Utorkom od 17 do 17.30 ispred južnog ulaza na Velesajam (odmah tamo kod blagajni) snimaju se životinje koje se poklanjaju. Ponesite sliku i zamolite ih da je objave, zajedno sa vašim brojem telefona. Čak i ako eventualni nalaznik ne gleda «Kućne Ljubimce» postoje šanse da neki susjed, prijatelj ili poznanik prepozna novog psa u kvartu. Možda vam se javi. Možda ste odmah za korak bliži ponovnom susretu sa vašim psićem.
Puno sreće!
