Jebote koji happening na Blakanu,... Sanader ima sat. I???!! Pa koji smo mi debilni narod, nikada mi to neće biti jasno. Mi smo sve, i lijepi i pametni i najmršaviji, šarmantni, temperamentni, talentirani za jezike ali prije svega mi smo babe, obične lajave, čangrizave, kvazi-kritične babe.
Sve u svemu, divni smo pa se ne bunimo, pod parolom red, rad i disciplina s geslima „Bog i Hrvati!“ ...ali kada smo već u prilici spomenuti koju uz litru dvije vekije ili konjaka ništa nam ne promakne, perceptivni smo u p.m. a i elokventni kada je kritika u pitanju. Tu je teško zavezati, da, kada imamo priliku nekoga i / ili nešto posrati.
Dođe tako prije par godina Lucciano Benetton u Hrvatsku, malu zemlju velikih novinara, dođe i on i vojska pedera stilista, kreatora, dođu projekti, potencijalni poslovi, auti, dođe lova a mi perceptivni kao i uvijek, jeli... primjetili samo okrahan rub frajerove košulje. Linč! – povikaše Hrvati. Mislim genijalno, ali zaista genijalno-glupo. Odmah naslovnica, ma pusti sada Gotovinu, 30% nepismenih, jadnih i bijednih 8% akademski obrazovanih i Pero, kelji brate odrpanog talijana na naslovnicu i zumiraj majke ti barem na + 200* obrub te odvratne stare košulje i stavi ga u zaseban okvir da se bolje vidi. Eto posla, izvrsno. Sljedeća scena? Ma kolegijalni smo mi isto, ono nema šta, ljudi koji će ti uvijek pomoći nakon što te uvale u govna. Jeli mu netko kupio novu košulju, ponudio se nadoheklati staru, isfurati novi đir sakoa na gola prsa staračkih pjega i 6-desteljetnih dlakurdi? Ma sigurno je bilo dušebrižnika kojima je i ponešto od navedenog palo na pamet ali jebi ga prije realizacije (ma da, joj, tak' vam je to kod nas, od paravosuđa pa do ZET-a malte ne sve kasni osim Milićevog dnevnika, pih paranoik) za to je bilo prekasno. Spakirao se Luc nabrzaka, poveo i lovu i poslove i stiliste uz viskokokrešteći ciao bella ragace, da ne bi još ispalo da su em u modnim vodama, em glasova iznad viskog C još i pederi. OK, ne volimo odrpane – može pa šta se onda bunimo na premijerove i Bandićeve satove, doduše Bandić je sitna riba njegovi preračunati u kvadrate mogu osigurati garsonjeru na periferiji sa svojih 30-ak tisuća eura, dok bi Sanader već mogao kupiti i kuću na Bukovcu da unovči svoje, 150000 eura vrijedne satove. Da, mislim smrdljivo je malo da su s plaćama od 17000 i 23000 kn uspjeli priskrbiti si te tzv. statusne simbole ali šta, pa zažmirit ćemo im i na to , Bandiću je Cartiera kupila žena (kućanica) a Sanaderu možda dečko, to je ipak privatna stvar. A onda opet da ne seremo sad puno, oni su premijer države i gradonačelnik glavnoga grada i stvarno bi bilo žalosno da se u Washington D.C.-u pojavljuju sa Casiovim G-schockovima raznih, napr. rainbow boja jer ipak je bijela kuća u pitanju pa neka i čuke budu pasung. Ogromna je to lova ali oni su to što jesu... Da, ma normalno da nas kradu ali to nam je zaista najmanji problem a i to je već tak' postalo normalno, krade tko gdje koga stigne, količinski proporcionalno obzirom na moć koju ima, mesar te odere za 5 kn, kumica za 0.97 kn, kirurg za 500 e, murjak za kakvih 100, 200 kn a velike face tu i tamo pronađu aktovke pune deviza koje su pod čudnim okolnostima ispale iz jurećeg kamiona nepoznatih registarskih tablica. And... frankly, I'm just fine with that. Što se mene tiče ja bih im svima dala plaće od po najmanje 10000 eura mjesečno, uz kazne od 7 godina zatvora za kopanje nosa/čitanje sportskih/glupe izjave u saboru, kaznu elektirčne stolice za privatizacije i prodaje Sunčanih Hvarova, Ina, Plivi, raznih firmi od po 1000 radnika koje su prepustili poluretardiranim ženama, ljubavnicama, susjedima ili kumovima koji su ih nedugo nakon upropastili. Neka uzmu para koliko hoće ali neka rade svoj posao i osiguraju nam egzistenciju kako treba.
Mi bismo svi silno u Europu, to je sad šik, cool i in, nejasno mi je samo posjeduje li svako kućanstvo barem jedan atlas-očito je da se već nalazimo u Europi, no stup obrazovanja u Hrvata , TV kvizovi pokazuju pak suprotno odgovorima poput „Australija“ na pitanje; „na kojem Eurposkom poluotoku...?“. E pa u toj Europi koja nam se toliko sviđa jedan Berlusconni u vlasništvu je komercijalnog teljevizora. Ne , nema plazmu već jednu od vodećih TV kuća u zemlji. On si je primjerice za vrijeme predizborne šutnje pripremio kasicu prasicu, rascopao je, pristojno izbrojao 200000 eura za kaznu te si dopustio da se zabavlja u intervjuima sa samim sobom.
A novinaru koji je povukao paralelu ovih količina eura u zlatnim satovima s Račanovim Pacotticama od 3000kn spontani aplauz molim. Pa dobro debilu jedan šta da predsjednik stranke i bivši premijer hoda u startasicama ili starkama okolo? Bože pa mi smo stvarno popizdili ili smo samo postali izuzetno dosadni...a jadni novinari samo pokušavaju odraditi svoj posao, popuniti karticu teksta, zabaviti nas i informirati kao obično. I šta ti se desi kada pokušaš pošteno raditi svoj posao kod nas? Neka klinka te opere kao šmrkavca na gay stranici. Well, sorry pal, tough life... Da ublažim udarac, evo ti blaga sugestija, možda da rađe počneš raditi recenzije koncerata i zapjevaš ponekad ; „drugi puta ću pametnije...“.