Bloqueer

Sa mnom (od)uvijek nekakvi problemi... to su bile komedije kada sam bila mala. Nikada u životu nisam se igrala s barbikama, e da osim s jednom, nju sam obrijala na nulu i ofarbala joj tjeme u boje punka. Redovito bih svaku suknjicu strgala, šatro slučajno. Bila sam nemoguće dosadna, mamamama, koje je ovo slovo? Naučila čitati sa 5 i odonda do 5. razreda su po kući skrivali Globus, Nacional i Ferall od mene(jer to nije za dječje oči!!!). Bicikl sam isto, sama, „naučila“ voziti, i 2. dan svoje „bikerske“ karijere pičeći nizbrdo usrala sam se, „zaboravila kočiti“ i raspala se na sastavne dijelove. Tata me kroz suze skupio i odnio doma svu krvavu. Dok je on plakao ja sam živčano izvalila svoj prvi; pas mater-sjebala sam bicikl.

Uspomena na 1. dan osnovne škole ostaloj djeci bile su slike...meni šivanje koljena, Što da pričam ? Ja sam se, naime skejtala s dečkima(5 g. starijima naravno ) na kvartu.
Straci su me držali kao kap vode na dlanu, obožavam ih , volim toliko masovno i nevjerojatno da to graniči s opsesijom. Tako su oni sve moje gluposti i hirove bez problema tolerirali; tenis, mjesec dana sintisajzera, košarka, engleski, njemački, plivanje, skijanje, ZKM(ajde to je bar bilo pametno), klizanje (ajde to je bar bilo polu-profesionalno), akrobatski-pazi–sada-ovo-rock& roll. Ma preprestrašno je to koliko je novaca na mene otišlo... a ja redovito protiv struje, naravno, od tenisa odustala preneražena trenerovom potrebom da mi, umjesto da igramo jebote-tenis, kupimo loptice i trčkaramo okolo, od sintića jer me neka mala živcirala, iz ZKM-a jer sam bila najmlađa u najboljoj grupi (kod pokojne gospođe Ladike - obožavam je) koja me držala premladom. Tada sa 5 god (u jebote a kako sam stara bila...) te me nikada nije pustila na scenu onako kako sam ja mislila da bi me trebalo pustiti, nego je mene i još par nešto starijih ljudi tjerala da se igramo, kako jer rekla dok još možemo...jer nam to najbolje može razviti maštu.. Sa rock & rolla otišla, tada s već punih 9 godina jer sam shvatila da mi se trenerica stvarno malo previše sviđa i da to nema nikakve veze s divljenjem...
                                 Uglavnom ovo je hvalospjev mojim stracima, nažalost onaj najljepši do sada i onaj koji nikada neće vidjeti. To koliko mi morbidno savršene odnose imamo počelo se u javnosti manifestirati od moje 11.. uglavnom moj tata imao je jedan obrt (primjerice autopraonu ili možda krojačnicu) gdje sam ja radila „kao velika“. Jednom sam ga natjerala da me malo pusti da radim i odonda sam službeno radoholičar. No to je nebitno, samo napominjem da pokažem kakva jebena ravnopravnost u njihovome braku i „mojoj“ kući (luđaci su za moj 14. rođendan prepisali 1  kat kuće na mene...) vlada. Poanta priče su ooogrooomni obiteljski skupovi...m i l i n a. Kako hrpa divnih ljudi tako i primitivaca poput tete Line, Hane i Goge(mamine 3 sestre). Što sam ja njima radila to je bio show program. Uvijek sam bila u suradnji s Medom, svojim tetkom. I tako sam ja bila neki 5. razred, moji su svima javili kako će tog i tog datuma naša linija biti cijelo vrijeme mrtva, dakle efekt kao da telefon zvoni ali se nitko ne javlja....jerbo su neki radovi bili u planu. Ja otrčim svome Medi (on je već tada imao 56 godina, i odraslu kćer, moju sestričnu pa sam mu ja postala mali projekt, svuda me vodio...) i kažem, jooj Medo ajmo složit sranje jedno teti Gogi. Samo je široko otvorio oči nasmješen od uha do uha. Inače, Goga je takva paničarka, ma baš ono da je išla doktoru dijagnozu bi imala sigurno, paranoidni-shizofrenik. I ja bacim Medi bubu u uho, e tetak, ma ziher, znaš je paničnu, sigurno će nas zvati taj dan kao i svaki ostali po 7 puta, zaboravit će da je telefon u kvaru i dići će paaaniku. Znaš da će tebe prvoga zvat pošto živite praktički preko puta. Ajmo, ajmo je isprepadati nekako....... on misli, misli, i kaže ok, ok, super mala, budemo. Smisli nešto, kada scenarij bude gotov ja ga potpisujem. Nije mi dugo trebalo, evo mene opet. A Medo. Jesam. Smislila sam, ali fakat je malo drastično.... Ma pucaj mala. Daj isprepadaj je, reci joj da su me našli iza škole kako pušim travu s društvom, pozvali socijalnu službu pošto svi skupa zajedno imamo 11 godina, da je opće sranje u pitanju, da sam ja s tatom u stanici a mama doma plače, nema se snage javiti na telefon.... što reći scenarij je ispao upravo onako kako smo i očekivali.... samo s malim preinakama. Teta Goga, emotivno deklarirani veliki vjernik a privatno teški idiot doletila je do mene doma , vozeći se u autu s još svoje 2 sestre...... sve  skupa uplakane s krunicama, od šoka oporavljale su se satima, vidjevši me kako s Medom i starcima vrištim od smijeha.

Najjače situacije, one zbog kojih mami svakodnevno kažem volim te...one su brukanja pred razrednicom. Moja Iva i ja lijepo (ona najbolji učenik zadnjih 5 generacija, sva državna natjecanja,  ja 5.00 i pokoje natjecanje s njom na općinskom) na nećete vjerovati - čak ne moju inicijativu, igrom slučaja promarkirale 2. polugodište 8 razreda! Što je najbolje gotovo u cijelosti... tr-tr-tr zvoni telefon, ZOVE raska, mama zeeeleeena, odlazi u školu, sa mnom (koja sam p.s.glumila da imam nekakve lomove, ma ne sjećam se više) i sranje. Raska, ravnateljica, pedagogica i svi oni skupa zajedno KVOC-KVOC-KVOC. A moja mama (eh, moja mama) tako je sve to skupa stoički podnjela da ja to nisam mogla vjerovati, dok su ostale mame svoju djecu šamarale zbog pokoje trojke, mene moja nije ni takla za cijelo ovo sranje koje sam joj priredila, nije pisnula, nije im dozvolila da seru po meni... ne vjerujem, spuštala ih je stvarima tipa; „Pa što je vama ljudi? Kao da se drogiraju, pa klincima je dooosadno u školi, to je pohvalno od novih pametnih generacija.“ Ona je bila ljuta, ma bila je ona i luda taj dan s punim pravom, urlala je cijelim putem do doma ali nije posrala svoju kćer i njenu „kompanjonku“ pred autoritetom.

Nikada ti ove stvari mama neću zaboraviti. (Tata je isti, savršen, samo manje aktivan opusom posla i 14-satnim radnim vremenom.) To su moji starci... Ludi, pametni, dobri, komunikativni, inteligentni, nažalost neobrazovani, NEiskompleksirani, zabavni, emotivni, radišni, pošteni - I  MENI SAVRŠENI.
                                   

                                      *Jedino ne znam koji im  je danas kurac bio?... Mamić me opet našla u 7 ujutro kako piskaram po lap topu (dakle budna zadnjih 20-ak sati, a još moram čuvati brata sljedećih 12, u hrpi dima, inače mene je cijela family odavno otpisala i pokopala kao pušača s prevelikim stažem...koji je još i pijandura) ;-) poludila je!!! U situaciju se ubacio i tata. Pošto je inače dušica, jednom godišnje uvede diktaturu, baš pravi totalirizam — i to je bilo jutros, čupa čovjek lap top, i kao baca ga kroz prozor, s balkona.... jeeeebote, ja gedam, ono pa praznici su daj se saberite.... nekako uspjem pobjeći na „WC“. Za to vrijeme oni skoro lupili brako-razvodnu parnicu... tko je kriv? Opet ja, razmaženo derište, naravno. A tako ih volim. I nije mi žao za fight...bili su smješni kao mala djeca jutros.  Na kraju se ispostavilo da je mama dobila ružu uz ispriku kako je tata bio neuračunjliv totalno od umora jer smo se ja i „suseda“ zejebavale gore opet cijelu noć (mislim njemu je 3  ujutro cijela noć...).

 ugl. starci diljem svijeta-stay cool! I znajte da vas vaša djeca jakooo VOLE.