Svjetla se pale.
Zastor se diže.
Počinje tvoja predstava.
Navlačiš kostim, dižeš mostove svojih utvrda i krećeš.
Baš kao i jučer, baš kao i dan prije.
Baš kao prije godinu dana ili dvije.
Beskrajni krug, vrtuljak ništavila.
Ne možeš stati, ne želiš stati.
Jer mirovanje donosi misao, a misao donosi bol.
Isti ti ljudi zaklanjaju sunce, ista te mjesta sputavaju.
Spusti mostove svoje duše.
Vidjećeš sasvim nove boje, sasvim novog dana.
