Zmajkini monolozi

Prvo je bila subota. Hvala Bogu, bila sam na godišnjem i mogla sam dočekati ekipu iz Sarajeva. Dobro su došli i još bolje nas našli. Malkice sam strepila od tog susreta. Ne poznam ljude, tko zna kakvi su. E, pa, razloga za strah nije bilo. Prvo su bili urnebesni a onda simpatični. Provedemo tako dan, noć, dan i onda je bilo vrijeme da krenemo na put.
Ups. Pardon. Prvo se trebalo spremiti.

Gotovo dva mjeseca znale smo da idemo na Gardu. Tjedan dana sam na godišnjem. Naravno da nije bilo vremena da se spremimo. Dakle dok su naši novopečeni prijatelji još ispijali zadnju kavu ( i pred naš i pred njihov put ) ja sam nošena blagom histerijom spremala stvari po kući i nadala se da je Ona to već obavila. Nije. Djelomično je.
Do promjene plana dolazi u zadnji čas, kao što je to i red. Naime, nećemo odmarati prije puta. Mislim nismo ni umorne. Pogotovo ne Ona, koja se upravo vratila sa inventure. Ništa strašno. Ništa što par Red bullova ne bi moglo riješiti.
Oftopik.
Kao što rekoh, promjenile smo plan i odlučile otići do mojih predaka (oca i majke li mi moje) da nas nahrane i da kod njih obavimo ono najvažnije prije ljetovanja. Izdepiliramo se.
Izljubismo goste, izljubiše oni nas, pa krenusmo. Do prvog shoping centra po još koju kazetu ( da, auto moga oca nema cede plejer) i koju voćku za put. I križaljke, koje smo zaboravili kupiti. I čokoladu, na koju smo zaboravili tijekom predhodnog shopinga.
On the road again.
I eto nas na mojoj vikendici, gdje dozvoljavamo roditeljici da utrpa u nas abnormne količine hrane ( da, treba nam za put snage, možda svi oni sendviči, sokići, voćkice i slatkiši neće biti dovoljni, ipak se tu radi o 7-8 sati vožnje). Maknemo nemile dlake sa nogu...tja...i ostalih zaraslih područja, pa krenemo odvaliti drugu etapu dugo isčekivanog puta..

Ne idemo autoputom. Iz nekoliko razloga.
1. ne želimo plaćati cestarinu
2. dosadno je, brate, voziti autoputom
3. upoznajmo lijepu našu i lijepe njihove da bi ih više voljele
4. ne mogu se sjetiti ni jednog razloga osim gore navedenih
 
Idemo do Rijeke. Tamo ćemo prvi put jesti. Uvjerene da možemo izdržati 100 km bez hrane.
Prošle smo kraj Rijeke k'o kraj turskog groblja. Čisto ignoriranje. Idemo do Trsta, tamo ćemo jesti. Zašto ne u Sloveniji? A zašto da?
Jedva čekamo granicu. Nadamo se da će bar jedan graničar pitati kamo smo se uputile. Nije. Ni jedan. Uvrijeđene smo njihovom nezainteresiranošću.

I tu je. La bella Italia.

Mudro izbjegavamo autoput i dalje. Vozimo se cesticama. Samo, to nisu cestice. Njihove ceste su kao naš autoput. I u širini kolnika i u neimanju vecea što je mene ili me jako potreslo pri kraju našeg puta, kada se moj želudac pobunio protiv svog smeća koje sam ugurala u njega u zadnjih nekoliko sati. No zaboravimo to. Osim trenutka kada sam, neimajući izbora, u rane jutarnje sate čučnula iza jedne zatvorene benzinske pumpe, da se...kmh, khm...istresem. A pored mene, stare arahnofobičarke, ustobočio se pauk. Pokazalo se da su neke stvari jače i od fobije. Dalje je bilo lakše putovati.

Oko Trsta pojedosmo nešto pa natjerah Dragu na spavanje. Na zadnje sjedište.
Izvalila se žena i zaspala. Ja, osvježena Red Bullom (drugim) i potpomognuta muzikom uz koju pjevušim pičim prema Veneciji odlučna da si ženu probudim tek oko Verone.
Ali put u pakao popločen je dobrim namjerama, kažu ljudi.

Pred Venecijom mi se zaglavio kazić i vozila sam uz melodiozne zvukove Talijanskih kancona. Neka uđe u zapisnik, noću na talijanskim stanicama puštaju isključivo žalopojke na talijanskom jeziku!

Uđem u Veneciju sa namjerom da izađem iz nje. I dođem ravno na ono mjesto gdje se iskrcaš iz auta da bi došao u Stari Grad. Rekoh si, jebat ga, fulala si stara. I krenem ispočetka ovaj put bolje pazeći.
Nađem se opet na istom mjestu. Sada već blago živčana pokušam ponovo.
I opet se desi ista stvar.
Ispustim bojni poklič. Probudim si ženu. Histerično psujući Veneciju, zamolim, zavapim, zatražim pomoć.
Ona okrijepljena snom u trajanju od 114 minuta, odmah uvidi moju grešku i izvede me na pravi put. Kao toliko puta do tada.

Padovu smo prošli bezbolno. Verona se odmah našla pred nama no kako sam ovjde već imala gorespomenutih probavnih smetnji, popustile smo i spojile se na autoput. Blagoslovljen veceima.

Pesciera je slijedeći izlaz.
Jezero Garda. Stigle smo.
Krasan ranojutarnji pogled na jezero. Potraga za našim kampom. U blizni nalazimo nekoliko kuća ukrašenih zastavama, zna se kakvim. Ženu mi to jako razveseli a mene zabrine njeno pretjerano veselje.
Konačno pronalazimo recepciju našeg kampa sa koje nas promptno potjeraju jer im recepcija radi tek od 9.
Ne damo se smetati, idemo u Pescieru na kavu.
Kako je lijepo mjesto ta Pesciera! Posebno vole napraviti tunel u kući da bi cesta išla svojim putem. Kako to dobro izgleda! Pogotovo kad postroje dva tunela kroz jednu kuću. Za dva smjera.
Pijemo kavu sa pogledom na jezero, koje izgleda kao more i na mostić koji je prepun cvijeća. Kava nije dobra, presuđuje moja žena kavoholičarka. Mene boli palac, ja ne pijem kavu.
Devet je sati pa se vraćamo u kamp. Precrtaju naša imena, napišu da dolazimo iz Mađarske ( ne znaju valjda gdje je Zagreb ) i daju nam mjesto.
Jako dobro mjesto, da napomenem. Nedaleko od vecea, koji se pokazao jako bitnim, tuševa i svega nekoliko koraka od plaže.

Podignemo šator, bacimo pogled ali ne i sebe u jezero. Naime, jezero je bilo puno mrtvih punoglavaca. Na sreću, pokojnici nisu bili cijelo vrijeme prisutni.
Odlučimo ne gubiti vrijeme.

Gardaland dolazimo.
Čekamo u redu za karte nekoliko desetaka minuta da bi nas poslali u drugi red, jer mi želimo ulaznicu za par dana. Čekamo tamo upola manje pa nas puste da uđemo.
Pokušavam se ne onesvjestiti od sreće.

Prvo se smočimo u Junge Rapidu a odmah zatim me Moja Voljena nagovori na glupost. Veli ona, ajmo u
Atlantidi sjesti u prvi red. Sjednemo. Nakon vožnje ocijedile smo majice. Nije bed, tkanina se brzo suši na ovako vruć dan.
Zbog urlanja prilikom vožnje, osim što sam se smočila, uspjela sam i progutati pola litre vode sa autakcije i postati sretna vlasnica masnice. Da naglasim: masnica ne bi postojala da sam se primila tamo gdje mi je Draga rekla da se primim. Jebale me moje teorije. Kažem ja.

Onda piramida, pa gusarski brod, pa roller coster... tko zna kako je to išlo redom.
Oko pet sati Ljubav Moja padne s nogu od umora.
Napustimo ljepote Gardalanda i odvučemo se natrag u kamp.

Pronašle smo bar na plaži, sa pametnim i simpatičnim konobarom koji je znao kakvu kavu Ona želi.
Šetnja uz labudove i patke, pa puhanje luftmadraca.
Romantično veče pored jezera mami na prvi seks na ljetovanju.
Izostao je zbog iscrpljenosti.
Nismo spavale više od 50 sati...

Film

Projekcija filma "Fine mrtve djevojke"
fine mrtve djevojke
05 Lipanj 2014 1723
Povodom pride tjedna, sljedeći utorak (10.06.) u LGBT Centru Zagreb prikazat će se film Fine mrtve djevojke, a u četvrtak (12.06.) LGBT centar ugostiti će glumice iz istoimene predstave dramskog k...
Robert de Niro: Moj život sa gej ocem
Robert de Niro
29 Svibanj 2014 1363
Čuveni holivudski glumac Robert de Niro otvorio je dušu i za magazin “Aut” govorio o svom pokojnom ocu o kome je snimio i dokumentarni film.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
Prikazivanje dokumentarnog filma o LGBT obiteljima u klubu MaMa - nedjelja 22.12.
19 Prosinac 2013 1711
U nedjelju 22.12.2013. u 18h će se u klubu MaMa (Preradovićeva 18) prikazivati dokumentarni film Right2Love koji prikazuje život LGBT obitelji u šest država Europske unije. U filmu LGBT roditelji...

LEZdarije

10 stvari koje nikada ne biste trebali reći lezbijki
Vrišt
19 Svibanj 2010 6006
10. Sve lezbijke samo žele biti muškarci Ne žele! Mi smo žene koje žele biti sa ženama. Ko je rekao išta o muškarcima? Muškarci imaju penis, pa što? Nije da se ne mogu prošetati par stanica...
45 načina da se rešite sastanka na slepo.
maca
05 Kolovoz 2009 3932
1. Tokom večere, štitite svoj tanjir nožem i viljuškom tako da odajete utisak da ćete ubosti svakog ko posegne za vašim tanjirom, pa makar to bio i konobar.2. Pokupite sve slanike sa okolnih sto...
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
Ako ste buč, u vezi sa famicom i želite da potraje:
15 Srpanj 2009 4045
1. Nazivajte je.2. Ne lažite.3. Ako će vam izlazak biti zabavan, pozovite i nju.4. Ukoliko će vaš izlazak uključiti i striptizete, ne zaboravite pravilo sa bazena "Bez dodirivanja".5. Tačan odgo...

Oni o nama

Budući politolozi/ginje su nedovoljno upućeni
politolozi
07 Svibanj 2015 1040
u problematiku ljudskih prava Tražeći informaciju više, kao budući saradnik portala Lgbt.ba, o položaju LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, najčešći termini koji se pojavljuju u izvještajima, m...
Željka Markić nakon dobivene bitke izgubila rat
Markić
06 Kolovoz 2014 1535
Ni danas nije potpuno jasno zašto je Željka Markić odlučila postati dio javnoga života u Hrvatskoj te najznačajnija vjernica za Katoličku crkvu od devedesetih godina naovamo upravo zahvaljujuć...
Tolerancijom prema gay pravima odlikuju se razvijene sredine
Petrić
23 Siječanj 2014 1628
One sredine koje su na nedavnom referendumu o braku glasale "protiv" (Istra, Rijeka,Varaždin...) su razvijenije, naspram sredina koje su glasale "za". Sve to ide u prilog teoriji poveznice društveno...

Za žene 50+

Nekad i sad
lesbian party
04 Lipanj 2010 5375
Sad: U noćnom klubu gužva. U obilju žena raznih dobnih skupina muškarci se mjere promilima, a prisutni su isključivo u svojstvu osoblja. Na ulazu plakat s naznakom Ladies Only. A ženeeeeee. Ima...
Generacija u procjepu
Starije lezbijke
20 Svibanj 2010 2575
Zašto baš 50+?Površno gledano moguće zato jer jedna 50+ lezba ima veliki utjecaj na ovoj stranici pa joj se eto prohtjelo pisati i objavljivati tekstove o svojoj generaciji.
Možete li izbeći upadanje u "anti-aging" zamku?
aging
13 Srpanj 2009 3452
Nemam nameru pokušavati da se 65 izgledam kao da mi je 25.
FacebookTwitterDeliciousStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Pogled s BaLConn-a