Sunce je već bilo visoko na nebu ali Renata nije željela otvoriti oči. Već polubudna odgađala je pravo buđenje. Nije joj bilo do jave. Još samo u snu je sve po starom, sa podizanjem kapaka dolazi surovo buđenje. Promeškoljila se, sve svjesnija da je budna. Dubok uzdah, prije boli koja će joj proparati utrobu. Osjeća vrisak u sebi, osjeća vrućinu suza koje već griju oči. Tajana više nije njena.
I više nema odgađanja. Oči su otvorene. Treba ustati. Zašto? Zašto da ne provede dan u krevetu? Van kreveta ionako nema ništa. Ni kavu ne želi popiti bez Tajane. Da bar nije nedjelja....nedjeljno jutro je rezervirano za maženje.
Plahte su odjednom postale vrele, kao užareno kamenje zapekle su Renatinu kožu i ona iskoči iz kreveta. Kada? Prekjuče? Prekjuče je Tajana ležala na njima...mora da se miris još zadržao na njima. Ali, Renata je pametna žena, neće prinesti plahtu nosu, pokušaj odbijanja mazohističkih sklonosti uspješano obavljen. Gdje je ta kava?
I već je pred štednjakom, čeka da voda zavri. Pogled je odlutao kroz prozor. Sunčano. Nije fer. Trebala bi padati kiša. Zašto nebo ne plače umjesto nje?
Lijevom bosom nogom češka se po desnoj dok se koncentrira na zaustavljanje suza. Voda počinje vriti i ona hvata lončić rukom. Vrisak propara tišinu. Zaboravila je krpu. Ruka je zalivena vrelom vodom. Hladno! Led! Zdravom rukom odguruje sve sa škrinje za zamrzavanje, staklo se lomi, ključevi su na podu, mobitel je ispod kreveta...i već je škrinja otvorena a Renata ruka se mazi sa ledom. Ridanje prelazi u kikot, kikot u smijeh, smijeh u histerični grohot. Suze u potocima teku licem dok se ona i dalje smije i smije i smije. A onda se smiri. Zažmiri. Nasloni se leđima na hladan zid. Pogleda oko sebe. Nered. Odmahne glavom na pomisao o čišćenju, spremanju.
Kome treba kava? Vino joj treba. Vina ima. Hladnog, crnog. Sa Raba. Ne želi običnu čašu, uzeti će onu lijepu, duguljastu, dizajnersku. Rolete će spustiti da sunce ostavi vani i pustiti će Cigane da joj notama liječe dušu. Još jedna čaša, još jedna čaša, još jedna čaša, još jedna čaša. Ima li još vina?
A sutra će teturavo krenuti u novi život. Drugačiji.
Ošišati će se.
Za početak.