Bojana je bila prelijepa da bi bila istinita. Duga svilenkasta crna kosa isticala je plave oči i onih nekoliko pjegica na savršeno oblikovanom nosu. Usne su joj pune i tamno crvene a kada bi se rastegnule u osmijeh na oba obraza ukazale bi se neodoljive rupice. Iako prilično niska mogla se pohvaliti savršeno oblikovanim tijelom ali sve bi to padalo u zaborav kada bi progovorila. Njen je glas baršunast, mek i omamljujuć.
Svjesna svog izgleda odlučila je unovčiti ga. Ulagala je u sebe dugo vremena. Lijepa garderoba, kvalitetna kozmetika, aerobici, kozmetičari, frizeri, tečajevi stranih jezika i informatike. Čitala je knjige koje su bile u modi, gledala je filmove koji su bili na glasu kao dobri i jednom tjedno odlazila je volontirati u dom za nezbrinutu djecu. Bila je svjesna da na ljepotu može nekoga osvojiti no da bi ga zadržala trebalo je više od toga. I zato, trudila se biti što kompleksnija osoba.
Nije izlazila na uobičajena sastajališta bogatih i slavnih. Svoj je plijen vrebala po galerijama, muzejima i kazalištima. Oblačila je na sebe duge jednobojne haljine koje su pratile liniju njenog tijela, uz obavezne duge rukave i bez ikakvih izreza. Djelovala je samozatajno i ozbiljno i možda je baš zato uspjela smotati Enu. Dugo ju je promatrala, mjesecima je pratila njeno kretanje, znala je gdje jede, gdje pije kavu, gdje se šeta sa psom. Nije si dozvolila da prva krene, instiktivno je znala da bi Enu to odbilo.
Upoznale su se naizgled slučajno. Izlazak iz kazališta i ljetni pljusak i Bojanin duboki uzdah i očajan pogled prema Eni, oboružanoj kišobranom. Ena joj pokretom ponudi lakat, da se primi za njega i stisne uz nju i na taj način zaštiti od kiše. Bojana joj zahvali uz smiješak. I već su bile na stajalištu taksija. Ena ju upita kuda ide. Znala je Bojana što bi Eni bilo usput, a opet je pazila da ne bude preblizu da bi bilo očito i uskoro su dijelile taksi. Razgovor se poveo o netom odgledanoj predstavi a nakon toga Bojana skrene razgovor na temu pasa, za koju je znala da je Enina slaba točka. Nije trebalo dugo da joj Ena predloži šetnju sa psima. Dogovor je pao. U subotu, na Cmroku.
Zadatak je bio nabaviti psa. Iako je bila u iskušenju kupiti štene neke skupe, rijetke pasmine znala je da to nije pravi potez. Otišla je u Azil i usvojila visoku, prilično ružnu kuju. Ena je imala križanca, kojeg je našla na ulici. Neka pomisli da je i ona, Bojana, učinila dobro djelo. Kad bolje razmisli, i učinila je. Spasila je to pseto. Ako plan ne uspije, riješit će ga se. Uvijek će se naći netko kome će ga moći pokloniti.
Bilo kako bilo, eto je sada, sa psinom koju nije htjela i sa planom koji je uspio ali usput se izjalovio. Ali idemo po redu.
Ta šetnja je bila duga i produktivna. Bojana nije imala ništa šminke na sebi i obukla je staru, ofucanu trenirku. Pričala je kao navijena i znala je da je neodoljiva u svojoj razigranosti. Ena ju je gledala, slušala, pratila i poželjela.
Nije prošlo ni tjedan dana do prvog poljupca. Mjesec dana kasnije Bojana se uselila u luksuznu Eninu vilu. Vozila je njen sportski auto. Dvije kartice su bile bez limita dane njoj na korištenje...i sve je bilo onako kako se nadala da će biti...ali nije mislila da može doći do nuspojave. Ljubavi.
Ena je uspješna poslovna žena. Bojana se za nju, kao za plijen, odlučila one iste večeri kada je u jednom, prilično zluradom razgovoru, načula o lezbijskim sklonostima te žene. Od prvog trenutka bila je sigurna u uspjeh. Logično je bilo zaključiti da jedna, toliko prezaposlena žena kao što je Ena, ne polaže puno na osobnu, emocionalnu stranu života. Mediji su pomno pratili sve njene poslovne poteze ali nikada se, ni u jednom članku o njoj, nije pričalo o njenoj privatnosti. Pretpostavka da je Ena sama – i usamljena, pokazala se točnom. Koliko god bila sigurna u sebe u poslovnom svijetu toliko joj je samopouzdanja nedostajalo kada su emocije ulazile u igru. Bojana je to primjetila već na samom početku njihovog prijateljevanja. Pitala se što je uzrok tome; da li činjenica da je Ena neprivlačna, da li njeno neizmjerno neiskustvo po pitanju seksualnosti ili su u igri puno dublji razlozi. Znatiželja je bila velika ali nije joj padalo na pamet da to pokuša otkriti. Ona nije bila tu da otkrije gdje je prekidač Eninog srca. Bila je tu da zadovolji svoje materijalne prohtjeve.
No, Ena je bila draga. Voljela je duge šetnje i još duže razgovore. U onim rijetkim trenutcima odmora znala se opustiti, smijati, ludirati. Šokirala je Bojanu u trenu izmišljenim pričama...koje su djelovale tako stvarno da je bez imalo razmišljanja povjerovala u njih a onda bi Ena, pri kraju priče prasnula u smijeh i odala da je to bio samo plod njene mašte. Bojana se čudila naizgled nepresušnoj rijeci energije koju je posjedovala Ena. Nakon desetak sati rada i tek nekoliko sati sna Ena ju je budila potpuno spremna da na par sati otputuju nekamo, bez cilja, bez plana, bez razloga. Ena je pisala pjesme, Ena je svirala flautu, Ena se sama brinula o cvjetnjaku u dvorištu, Ena je ...bila neobrađeni dijamant u krevetu.
Prepuštala se milovanjima potpuno, bez ikakvih zadrški, a uzvraćala je stostruko. Bojana je prvi puta shvatila razliku između seksa i vođenja ljubavi i, koliko god se trudila ostaviti emocije po strani, to je padalo u vodu dok ju je Ena privlačila u zagrljaj i ljuljuškala ju a lice joj pokrivala tisućama malih poljubaca.
Bilo je jutro kada je shvatila. Probuđena sunčevim zrakama gledala je po luksuzno uređenoj spavaonici još upletena u niti sna. Nije voljela boju breskve i odlučila je zatražiti da se ova soba uredi drugačije. Ne želi provesti ostatak života okružena breskvinom bojom. Zbunila se od vlastite misli. Ostatak života? O čemu ona to priča?
Ispružila je ruku i pomazila Enin dio kreveta a onda se otkotrljala do njenog jastuka i zagnjurila lice u njega. Enin miris još je bio tu i...da, i leptirići su bili tu, i onaj osjećaj da će srce izletiti i da je sreća što je sa njom tako velika da ...je ne može podnjeti...
Jedva je čekala da Ena dođe kći, da joj kaže, da ju obavjesti.
Cijeli je dan lepršala po kući, pjevušila i planirala taj trenutak. A onda je Ena stigla.
- Ena, volim te. – jednostavno joj je rekla i zagrlila je još na ulaznim vratima.
Očekivala je te riječi natrag ali Ena se samo izvukla iz njenog zagrljaja i krenula prema kuhinji.
- Žedna sam kao zvijer. – rekla je.
- Ena, rekla sam ti da te volim. – sada već pomalo zbunjeno ponovila je Bojana.
Ena natoči sok u čašu pa se okrene prema Bojani. Skupila je oči i zvučala je iznervirano kada joj je rekla...
- Sjedi, Bojana, da razgovaramo.
- Znaš, od prvog dana znala sam tko si ti i šta želiš od mene. da sam glupa ne bih uspjela postići sve ovo što sam postigla u životu i moram ti reći da me tvoje podcjenjivanje ljutilo. Zar si zbilja mislila da ne vidim što radiš? Ti si lijepa i mlada i mogla si naći istu takvu ženu za sebe ali ti si izabrala mene, dvadeset i tri godine stariju, nelijepu – da ne kažem ružnu, običnu...znala sam zašto si tu. Jer ja imam ono što ti želiš, novac. Pristala sam na to jer sam htjela. Htjela sam tebe, htjela sam romansu i nije mi važno što je sve to lažno. Ali nemoj me podcjenjivati, ne pričaj mi o ljubavi. Ne pričaj mi priče iza kojih ne stojiš jer, ako ti poverujem, boljeti će kada odeš, kada shvatim da sam bila samo sredstvo. Budi fer prema meni. Ne budi okrutna.
Bojana nije oka skidala sa Ene kada su joj se suze počele slijevati niz lijepo lice. Glas joj je drhtao ali ona je morala reći ono što je osjećala.
- Istina, htjela sam udobnost i novac. Istina, pojavila sam se u tvom životu sa namjerom da te iskoristim. Ali, ni u jednom trenutku nisam mislila da ne znaš šta radim i ovo što sam ti sada rekla nije nešto...što ne mislim. U zadnjih par mjeseci desilo mi se nešto ludo. Upoznavala sam te i sve što si radila, sve što si bila bilo je posebno, drugačije i očaravajuće. Divila sam ti se. Cijenila te. Izmišljala sam isprike i druga imena za svoje osjećaje. Teško mi je bilo priznati si da te volim. Imaš me pravo prezirati ako želiš. Krivo sam krenula, vjerojatno je bilo ludo od mene mišljenje da ćeš zanemariti moje loše namjere sa početka i...
Nije mogla dalje. Suze su je zagušile. Krenula je prema svojoj sobi.
Suze su joj potpuno zamaglile vid dok je otvarala kovčege i bez ikakvog reda trpala svoje stvari u njih pa nije vidjela da je Ena došla za njom. Zagrlila ju je sa leđa i zavukla lice u njenu kosu.
- Bojana.
A Bojana je pustila bol iz sebe i ridala iz sveg glasa. Lijepo su joj tijelo protresali grcaji a Ena ju nije puštala iz ruku.
- Ostani. Volim te. Ostani. Sve će biti u redu. Ostani. Volim te.