Mislila sam da idem na kavu. Prevruće nedjeljno popodne nije mi dozvoljavalo pomisao na pivu. Ništa gore od smrada znoja kada popiješ pivu. Znači, pivo – nula bodova. Kava je ok, ali treba je pustiti da odstoji. Da ohladi. No, nisam mislila pisati o kavi. Mobitel u ruke i odmah potrošim dvadesetak kuna dogovarajući se za kavu. Fino. Doći će Karolina.
Karolina je jedno ljupko, buchasto djevojče koje ima samo jedan ali pozamašni minus. Ime. Glupo – dozlaboga! Čak je i neskrativo u nešto normalno, Lina je pasje a Kara...mislim, ne mogu curu zvati Kara. Zato sam joj skratila prezime i zovem ju Čaja. Žena ima previše kose i nikad počupane obrve. Nokti su joj uvijek izgriženi do krvi a ima onaj izgled pregladnjelog stvorenja i uvijek se pitam; ne grize li ih od gladi? U njene najbolje osobine spada činjenica da nikad nije sama, da nikad nije u heteroseksualnom ženskom društvu, nikad sa muškarcem i nikad sa osobom koju ne možeš na brzinu povaliti. Voli lake žene. A i ja sam joj draga. Šta to govori o meni?
Vidim je izdaleka kako dolazi. Danas je sa njom predimenzionirana punkerica. Nije debela, nije visoka, samo je...sve na njoj preveliko. Prevelike usne, izbuljene oči, preširoka ramena, građa koja podsjeća na pješčani sat...ali kakav pješčani sat! Martensice na nogama u ovaj prevruć dan, traperice zavrnute do koljena i vrlo, vrlo kratka majica. Malo špekeca izviruje ali nije bed. Kosa je pedalj duga, polucrna poluplava, čupava, pramenasto poljepljena. Šminka jaka, loše nanešena. Koji mi je jarac da je toliko opisujem? Koji mi je da je uopće toliko gledam? Ja nisam Čaja, volim se truditi oko žena, ne volim da padnu po komandi. No mala je, ha! uopće nije mala, u najmanju ruku zanimljiva.
Sjele su. Upoznavanje. Kaže ime joj je Sonja. Mrnjau, Sonjice. Čaja vodi igru i priča mi šta joj se sve desilo od kada smo zadnji puta bile za istim stolom. Bila je na moru, bila je na planinama, bila je kod zubara –višekratno. A Sonja šuti. Pokušavam otkriti da li nosi grudnjak a onda se oštro ukorim. Šta je sa mnom danas? Vrućina, eto šta je. Neizdrživo je, pregrijava me sunce. Toliko da su mi i misli vrele. Ipak, ima nešto u njoj i ja bih tako rado – znojila se skupa sa njom. Izbacujem misli iz glave. Postavljam glupo pitanje Čaji a ona se pretrgne u odgovaranju. Čaja voli zvuk svoga glasa, a ja se pitam zašto nisam ostala kod kuće i masturbirala. Očito je da mi treba. Bacim pogleda na Sonju. A Sonjica je raširila nogice i jasno vidim šav njenih traperica. Auh. Pogled je dovoljno dugo ostao dolje da bude primjećen i kada ga uspijem podići do njenog lica (preko sisa) ona mi se drsko i bezobrazno smješka. Diže obrvu. Dižem i ja svoju.
Čaja pita jel' možda smeta.
Sonja prvi put progovara (ne, lažem, lažem, drugi...rekla je ime kad su došle); nimalo, što nas je više to bolje. I prasne u smijeh raširivši ona njena velika usta, sa velikim zubima, i gle! sa pirsingom na jeziku.Nešto mi se pobuni tamo oko prepona i zgrozim se na svoju zagorjelost. Moram si naći ženu. Promptno!
Čaja ne obraća pažnju na Sonjinu dvosmislenost ali kuka nad vrućinom. Kaže da ne voli ljetne terase, više voli klimatizirane stanove. U iskušenju sam da ponudim kavu u svom (oh,kako samo divno prohladnom) klimatiziranom stanu ali, bojim se. Sebe. Svojih reakcija. Ovo ne liči na mene. Ova pretjerana zainteresiranost za ovu curu. Ne znam. Pitam ih žele li još jedno piće. Prije nego sam uspjela razmislit izleti mi: kod mene u stanu. Imam hladne limunade. I leda.
„Ledaaaa!“ kao jeka ponovi Sonja.
Nadam se da nisam pocrvenila.
A kod mene u stanu ugodnih devetnaest supnjeva i limunada od pravih limuna i kockice leda u njoj. Sonja grabi kockicu i mazi se njome po dekolteu. Čaja ju gleda i kaže da prestane. Jer će inače ovo sve „veselo“ završiti. A ja gutam knedle. Puštam neku muziku, ali me Sonja prekida. Kaže da voli punk i tišinu. Nije za kompromise. Ja jesam za kompromise. Gasim. Sjedimo u tišini. Čaja zijevne. Dosadno je? Meni je prenapreto da bi mi bilo dosadno. Maštam o hrabrosti, maštam o tome da budem drolja za jedan dan i da sam ovdje pred Čajom skinem Sonju i odem korak dalje nego što sam ikad bila spremna. Uh, a čak mi i nije neka...definitivno ne moj tip. I kako vrijeme prolazi sve sam svjesnija činjenice da bi Sonja htjela, da je voljna kao i ja. Ali ništa ne radi, samo se izlaže, samo se nudi pokretima. Čaja se pravi da ne vidi da je u sobi zrak paraju munje i gromovi, ona pije limunadu i lista „Klik“ od prošlog mjeseca. Dosta mi je svega. Hoću ju i kvit. Hoću sad, odmah, pod bilo kojim uvjetima! Ako ispadnem glupača, bar ću znati da sam probala.
Duboko udahnem:
„Čaja, da li ti i Sonja...nešto?“
„Ha?“ – najkraće što može Čaja mi odgovori protupitanjem ne dižući pogled sa „Klika“.
„Mislim, ono, jeste skupa, imaš kakve planove, ne znam, brijete...ili već ...?“
„Jesi ti to zainteresirana možda?“ ubaci se Sonja „Ako jesi, pitaj direktno mene.“
„Čaju smatram prijateljicom i ne mislim joj se ubacivati na teren.“ kažem, olfo kul.
„Čaja, mogu li?“
„A da zajedno?“ protupita me ponovo Čaja „Još mi nisi dala...“
A Sonja se ponovo nasmije, duboko i grleno.
U tom trenutku to mi se učinilo kako sasvim dobra ideja i pristanem da, po prvi put, vodim ljubav sa dvije žene istovremeno. Samo, kako se to radi, kako se krene sa tim? Na sreću, Čaja je znala kako. Krenula je prema meni i poljubila me, vrlo stručno i sočno – moram priznati. Zažmirila sam i pokušala obuzdati svoje uzbuđenje. Šta mi se to dešava? Šta zbilja radim ovo?
Osjetila sam još jedne ruke na sebi, znala sam Sonjine. Poluluda od želje, krenem rukama prema njoj, prema prilično velikim, savršeno oblikovanim grudima. Čaja mi se usnama spuštala niz vrat a onda se odmaknula. Pogledala sam gdje je. Skida se. Iskoristim trenutak solaže sa Sonjom pa joj počnem ljubiti grudi. Kako čvrste, kako savršene. Čaja se, već potpuno gola posveti Sonjinim trapericama. Ja zabacujem glavu, puštam da me Sonja ljubi, da me dira... Oči su mi čvrsto zatvorene, pokušavam obuzdati sebe, strast, želju.
„Jebote! Ne vjerujem!“
Čujem Čaju.
I u onom trenutku koliko mi je trebalo da otvorim oči, da pogledam šta se događa, Čaja je već poluobučena i krenula je prema izlaznim vratima.
„Čaja, šta ti je?“...viknem za njom, ali vrata su već bila zalupljena a ja sama sa Sonjom.
Ma šta me briga, pomislim, i tako sam htjela Sonju.
Okrećem se natrag prema njoj....
U trenutku vrijeme je stalo. Jer Sonja među nogama nije imala ono što sam očekivala. A ja sam lezbijka. I ja hoću žene. Prave, stopostotne žene.
Sonja krene prema meni, da me poljubi, kao da se ništa nije desilo...a ja se prepustim.
Neke granice će definitno danas biti srušene.