Nepomućena sreća nastavljala se iz dana u dan. Nije prošla ni godina dana i djevojke su odlučile – vrijeme je za zajednički život. Ušteda je značajna a ionako su stalno bile zajedno, ili kod jedne ili kod druge. Biba, žena poduzetničkog duha, dala si je truda i uspjela je pronaći kiosk na dovoljno dobrom mjestu da nije bio prevelik rizik uložiti njihovu ušteđevinu u njega.
Nakon nekoliko dana dobrog premišljanja i planiranja zaključile su da im se ne isplati plaćati dvije cure za rad. Jadranka je dala otkaz i sada je radila u kiosku. Radila je sve, nabavu, prodaju, knjigovodstvo. Bila je sretna.
A između njih nikad bolje.
Bližio se rođendan Jadrankine mame, okruglih 60 kvrgi, i Jadranka je danima kontala šta bi bio prigodan poklon. Pegle, mikrovalke i miksere je izbacila još u prvom krugu, cipele, torbe i jakne u drugom a u trećem krugu su ispali mobitel i knjige. Šetajući kroz grad našla je inspiraciju u izlogu. Last minute putovanja. Tri dana Praga; izleti, puni pansion, prijevoz, a o Pragu mama priča sa nostalgijom, samo 400 kn. To! To je pravi poklon! Sva sretna nazvala je Bibu.
- Našla sam poklon za mamu! Prag! 400 kn! Idem odmah uplatiti.
- Nemoj. Razgovarat ćemo kad dodjem kući. Moram sad ići. Bok.
Klik. Prekid veze.
Dobro, mislila je Jadranka, mora da se ona sjetila nečeg boljeg. Ništa lošije raspoložena krenula je kući. Taman će biti dovoljno vremena da skuha prije posla.
Ručak je bio pri kraju a Jadranka već obučena i spremna za Kiosk kada je Biba došla kući.
- Ajde, sjedi malo, da popričamo.
- Reci, Biba...imala si neku ideju za rođendan?
- Nije baš ideja, više kao prigovor...400 kn? Imamo li toliko? Ipak ti ne zarađuješ, ne?
- Kako to misliš da ja ne zarađujem? A Kiosk?
- Jadranka, nismo djeca, ne možeš to nazvati pravim poslom. A i ne ide baš tako dobro da bi mogle bacati lovu u dim. Mislim, ionako ju bacaš...te cigarete. Računala sam. Oko 600 kn nas košta tvoje pušenje.
- Biba, ti nisi normalna. Pa tvoja je ideja bila da dam otkaz i da radim u Kiosku. Našem kiosku. I ne mislim da je poklon za moju mamu bacanje love. A cigarete...pa koji ti je?
- Šta je tebi? ...ok, neka bude po tvom...pokloni mami Prag ali onda prestani pušiti. Ne možeš sve imati, ne?
Jadranka ju je samo gledala.
Agonija prestajanja pušenja trajala je, odokativno, tri mjeseca. U ta tri mjeseca idila se nastavljala. Biba je bila cijelo vrijeme uz nju, pomagala joj skrenuti misli sa cigareta, pokušavala ju zabaviti raznim stvarima – ali Jadranka nije mogla zaboraviti predbacivanje ni omalovažavanje njenog rada. Kopkalo ju je. Trudila se zaboraviti. Tko zna, možda bi zaboravljanje bilo lakše da je ostalo na samo na tome.
Danijela, ona ista koja je bila u Globalu one večeri kada su se Biba i Jadranka upoznale, našla je djevojku i činilo se da bi to moglo postati ozbiljno. Pozvala je cure na večeru začinjenu upoznavanjem Eventualne One Prave. Meksički restoran.
Cura, Andrea, se pokazala simpatičnom i duhovitom i samo je dobra hrana i fini alkoholizirani kokteli, mogla konkurirati izvrsnom raspoloženju za stolom.
Nakon što su pojeli sve što se našlo pred njima i nakon popijenih prekonekoliko cuga Andrea je spomenula desert. Sve su se oduševljeno složile.
- Iako, možda bi ti trebala preskočiti desert, Jadranka, ne? – rekla je Biba.
- Zašto bih? Pa nigdje nema tako dobrih Brauniza kao tu...
- Zato što si već i bez tog Brauniza pojela previše. Od kad ne pušiš samo ždereš. Pogledaj kako si se zdebljala. Ha, cure, šta vi kažete? Debeljuškasta je već poprilično, ne?
- Nije – ubaci se Andrea – baš je kako treba. Vrlo „apetitlih“ – pa se nasmije.
- Je, ako voliš prasetinu. Moram priznati da mi je već malo koma dirati ju, znate curke, postala je prilično salasta.
- Biba, prestani, nisi duhovita. – Jadranka se uozbilji.
- Pa ovo su ti prijateljice, valjda možeš pred njima otvoreno razgovarati o svom problemu, ne?
Jadranka ustane i bez rječi krene prema Wc-u.
- Je, pa šta joj je sada? – upita Biba cure.
- Biba, da jež ježa jebe, pretjerala si. – odgovori joj Danijela, ustane pa uz ispriku Andrei krene za Jadrankom. Večer je bila upropaštena.
A onda je postalo gore.