Tri dana prije
Dragi dnevniče,
Sada već mogu napisati – JOŠ MALO. Pokušavam ne brojati sate, jer kad ih brojim dobijam velik dvoznamenkasti broj a ovako sam na malenom broju. Tri. Još samo dva puta spavam i onda ga vidim! Osjetim! Uh!! A ona zadnja noć, ona bez sna, ona kada ću krenuti prema njemu, ona u kojoj ću mu svakom minutom biti sve bliže? Nije li ta noć najljepša od svega?
Već je sve spakirano. Sve dvaput provjereno. Jedva se suzdržavam da ne spakiram i četkicu za zube....kako je krenulo večeras ću i nju spakirati. Uh, kako se veselim! Još samo tri dana.
Idem. Raditi. Jedini je problem koncentracija, kako da mislim na posao kad znam da je on tamo, ni 500 kilometara od mene i čeka me. Topao, mirisan, spreman za sve.
--------------------
Ipak sam uspjela odraditi dan. Malo na netu gledajući njegove slike, malo na telefonu dogivarajući najnebitnije sitnice...a malo sam i radila. Jedva čekam...Idem spavati, kada spavam vrijeme leti.
Dva dana prije
Dragi dnevniče,
Luda sam. Nabrijana sam 100 na sat. Luda, luda, luda. Luda. Mogla bi se popeti na Himalaju a da se ne zadišem koliko sam puna energije. Rekli su mi na poslu da sva blistam. Kažu; zaljubila si se. Ni ne slute!
Uostalom, nemam pojma šta se dešava oko mene.
Mašta mi radi kao luda. Dovoljno je zatvoriti oči i vidim sve, svaki detalj, svaku sjenu. Duboko udahnem i pluća su mi puna njegovog mirisa. Oh, to je jedini miris kojeg možeš fizički osjetiti. Njegovu punoću, gustoću...kako da to nazovem? Kao da dišeš dugu! Kapljice mirisne magle.
Za dva dana svijet se privremeno mijenja. Nestaje stres, nestaju ratovi, zloba, politika, tračevi, glad, bolesti, sve nestaje. Svi se smiješe, svi uživaju. Unaprijed osjećam valove dobrih vibracija.
Još dva dana.
Dan prije
Dragi dnevniče,
danas je bio težak dan. Cijelo vrijeme sam svjesna da sutra u ovo vrijeme...
Mislim da sam obavila sve. Bila sam u kupovini, sve sam spakirala, sve organizirala, provjerila da li je plin dobro ugašen, javila susjedi da nahrani mačku, natankala benzina, izdepilirala noge... Sad bi, kao, trebalo leći i zaspati jer znam, kada budem blizu njega spavanje ne dolazi u obzir. Trebat će mi sva energija svijeta, dakle, u krevet! Spavanje. Ali kako? Čak i da mi se spava u ovo rano predveče kako da zanemarim uzbuđenje i nervozu prije puta? On čeka. Čujem ga, zove me bezglasno, nema tih kilometara koji bi me odvojili od njega. Osjećaji su presnažni. Oftopik sam sama na sebe. Koncentracija – nepostojeća. Osim ako mislim o njemu.
Imam tremu, puno je prošlo od prošlog puta. Sjećam se straha, gušenja adrenalinom, sjećam se svoje histerične sreće. Hoće li biti isto? Bolje? Ili je fantazija nestala? Ah, ne, toga se ne bojim. Nema kraja mašti...
Idem. Ležati ću zatvorenih očiju. Zaspat ću, kad-tad.
Tri sata - noć
Dragi d.,
Eto me na putu. Kilometromjer namješten na nulu. Odbrojavam kilometre unatrag. Računam. Volim matematiku ovog tipa. Koliko sam prošla, koliko sam mu bliže?
Noć je, ceste su puste. Savladavam zavoje kao od šale. Muzika trešti u autu ali ja sam glasnija od nje. Pjevam ode radosti čak i kad je najtužnija pjesma na redu. Koliko još sati treba proći prije nego stanem ispred njega?
Šest sati - jutro
Umor? Nikakvog umora nema u ovom autu. Dodajem gas. Pijem RedBull. Mjenjam muziku. Smirena sam, koliko to mogu biti. Kada ti se žuri, vožnja opušta.
Devet sati
Dragi dnevniče,
Stići ću na vrijeme. Ostalo je samo još tih par kilometara i onaj blesavi kružni tok. Ubrzavam – policajci maknite mi se sa puta. Sada, kad sam mu toliko blizu, ne stajem ni ako zapucate na mene. Ruke mi drhte, ne! čekaj, sva drhtim. Predorgazmično stanje. Teško dišem – leptiri u meni lete tako snažno da me ranjavaju svojim prašnjavim krilima. Smirite se! Još malo.
Tu sam.
Tu je.
Gledam ga iz daleka. Guštam. Sada samo polako. Pred nama je tjedan dana čistog savršenstva, sada kada ga vidim više mi se nikud ne žuri. A on kao da treperi na jutarnjem suncu i dok ga gledam zaklanjam rukom oči. Smijala bih se glasno, vrištala bih ali ne ubrzavam. Ovo čekam tako dugo.
Sve je poznato oko mene. Zelena Buba napravljena od grma, podhodnik sa reklamama, eksplozija cvijeća.
Još par koraka.
Stajem.
Gledam oko sebe, ne vjerujem svojoj sreći.
Ispred mene je. Čeka da uđem u njega.
Gardaland.
...
jebeš ti ovo, idem kupit' kartu!
